Jedan od najlepših predela na Zlatiboru su Vodice. Visoki usamljeni borovi dominiraju zelenom dolinom oko male planinske reke. Ovo je pravo mesto za izlete.
Ulepšali ste mi dan ovim komentarom. Rođena sam u selu nedaleko od Vodica. Najlep[i izleti su uvek na Vodicama. Prošlog leta sam bila u jednoj vikendici za vikend. Noću čujete samo zrikavce i ponekad auto koji prođe magistralom ka moru.
Danju šetnje po zlatiborskim brežuljcima obraslim retkom travom, majčinom dušicom i planinskim cvećem. Idete dokle vam oko seže i dok se noge ne umore, a onda se ispružite u mirisnu travu ispod bora Dišete kao u hiperbaričnoj komori i nikada se ne osećate teško ni umorno. Na Zlatiboru nemate potrebu za cigaretom, sve miriše i budi čula. Vodice su najbolja antidepresiv terapija koju znam i treba ih prepisivati na recept kao lek
Tu malo iza brda imam brvnaru vec 40tak godina. Da, ovo je najpoznatiji kraj zlatibora sa reklama i razglednica… Medjutim i najpopularniji za piknikovanje pa naravno i cesto „ukrasen“ djubretom… Sada su postavili nesto kontejnera i klupa pored stare magistrale i to je naravno redovno prepuno djubreta. Za prvi Maj muka da te spopadne. Skupi se seljana sa svih strana i ta oaza mira i tisine pretvori se u mini Guchu(kolko vec nije ukaljana saobracajem) tresti kilometrima unaolo. Naravno, kad sklone satore posle nekoliko dana ostave jos djubreta. I ne, nemam nista protiv da se narod provodi ili odmara, ali postujte prirodu… a muziku odvrcite kod kuce.
Nažalost, ljudi uopšte nemaju svest o boravku u prirodi i njenom čuvanju.
Nikada nisama niti ću razumeti kakvo zadovoljstvo ljudi nalaze u tome da odu u prirodu, odvrnu ozvučenje do daske i opijaju se do besvesti i na kraju ni otmpad koji su napravili nepokupe i ponesu do prvog kontejnera.
Boravak u prirodi podrazumeva u uživanju u njoj samoj, njenoj tišini i svim zvucima koji tu tišinu čine, u njenim mirisima, u neuništavanju i u zlatnom pravilu da sve što si doneo i poneseš sa sobom.
Našu Đetinju su takvi „ljuibitelji prirode“ potpuno unakazili, počevši od betoniranja i asflatiranja a sada već prave i „turističke sadržaje“ da privuku turiste. Đubreta u jklisuri Đtinje nikad niej bilo ovoliko (i pri tom ne mislim samo bukvalno).
Nažalost ne jednom mi se ogadio boravak u prirodi baš zbog takvih. Jedino rešenje je otkrivati neka druga mesta i ljubomorno ih čuvati od javnosti.
Ulepšali ste mi dan ovim komentarom. Rođena sam u selu nedaleko od Vodica. Najlep[i izleti su uvek na Vodicama. Prošlog leta sam bila u jednoj vikendici za vikend. Noću čujete samo zrikavce i ponekad auto koji prođe magistralom ka moru.
Danju šetnje po zlatiborskim brežuljcima obraslim retkom travom, majčinom dušicom i planinskim cvećem. Idete dokle vam oko seže i dok se noge ne umore, a onda se ispružite u mirisnu travu ispod bora Dišete kao u hiperbaričnoj komori i nikada se ne osećate teško ni umorno. Na Zlatiboru nemate potrebu za cigaretom, sve miriše i budi čula. Vodice su najbolja antidepresiv terapija koju znam i treba ih prepisivati na recept kao lek
Tu malo iza brda imam brvnaru vec 40tak godina. Da, ovo je najpoznatiji kraj zlatibora sa reklama i razglednica… Medjutim i najpopularniji za piknikovanje pa naravno i cesto „ukrasen“ djubretom… Sada su postavili nesto kontejnera i klupa pored stare magistrale i to je naravno redovno prepuno djubreta. Za prvi Maj muka da te spopadne. Skupi se seljana sa svih strana i ta oaza mira i tisine pretvori se u mini Guchu(kolko vec nije ukaljana saobracajem) tresti kilometrima unaolo. Naravno, kad sklone satore posle nekoliko dana ostave jos djubreta. I ne, nemam nista protiv da se narod provodi ili odmara, ali postujte prirodu… a muziku odvrcite kod kuce.
Nažalost, ljudi uopšte nemaju svest o boravku u prirodi i njenom čuvanju.
Nikada nisama niti ću razumeti kakvo zadovoljstvo ljudi nalaze u tome da odu u prirodu, odvrnu ozvučenje do daske i opijaju se do besvesti i na kraju ni otmpad koji su napravili nepokupe i ponesu do prvog kontejnera.
Boravak u prirodi podrazumeva u uživanju u njoj samoj, njenoj tišini i svim zvucima koji tu tišinu čine, u njenim mirisima, u neuništavanju i u zlatnom pravilu da sve što si doneo i poneseš sa sobom.
Našu Đetinju su takvi „ljuibitelji prirode“ potpuno unakazili, počevši od betoniranja i asflatiranja a sada već prave i „turističke sadržaje“ da privuku turiste. Đubreta u jklisuri Đtinje nikad niej bilo ovoliko (i pri tom ne mislim samo bukvalno).
Nažalost ne jednom mi se ogadio boravak u prirodi baš zbog takvih. Jedino rešenje je otkrivati neka druga mesta i ljubomorno ih čuvati od javnosti.