Izbornik Zatvoriti

Kako štedeti novac

Skraćena veza: https://pedja.supurovic.net/veza/866

Pre neku godinu, imao sam veliki problem, dobro sam zarađivao, ali mi se novac sve nekako izvlačio, iako ne spadam u rasipnike i u stvari nisam veliki trošadžija, bar sam ja tako sebe video. Naravno, znao sam ja da je novac otišao na uglavnom korisne stvari – pošto ne spadam u one koji vole noćni život, kafane, piće i derneke svih vrsta i slične mamipare koje mnogima prazne novčanik.

Sa kupovinom laptopa (eto gde je otišao novac) dobijem i licencirani Windows i još neke programe među kojima Microsoft Money. To je program za lično i kućno knjigovodstvo. Rekoh, hajde kad već imam taj program da se bacim malo u vođenje lične evidencije. Program je inače vrlo dobro zamišljen i zaista može da bude velika pomoć u manipulisanju s novcem. U njemu možete evidentirati sve tekuće prihode, tropškove, ali i predvideti buduće prihode i troškove, kredite i slično. Čak može sasvim lepo da posluži nekome ko ima radnju ili agenciju.

I tako, počeo sam da u program upisujem sve prihode (to je bilo lako) i sve troškove koje pravim. Troškove sam podelio na dve vrste, jedni su poznati troškovi, kada tačno znam šta sam platio i koliko sam platio (program omogućava da se to sve lepo kategoriše tako da može da se prati po vrsti troška: komunalije, hrana, odeća i obuća, struja, telefon, internet, pokućstvo ili bilo koji drugi poznati trošak), ali i one nepoznate, kada se novac izvuče i ne znamo ni na šta je otišao.

Ove nepoznate sam sveo na to da odvojim deo para kao gotovinu i to je služilo za svakojake troškove koje je teško evidentirati jer se radi o sitnicama i sve to vodio kao jedan trošak (džeparac). Te pare sam trošio ne vodeći računa na šta, ali nisam trošio više nego što sam odvojio za tu namenu.

Šta mislite, da li sam otkrio na šta sam trošio pare? Nisam. Efekat vođenja evidencije je bio iznenađujući – umesto da utvrdim gde trošim pare, utvrdio sam da više ne trošim pare.

Samo to što sam vodio evidenciju je bilo dovoljno da me disciplinuje – pošto novac nije mogao da „curi“ nekontrolisano, nije ni cureo. Para je odjednom bilo na pretek, uvek je ostajala poprilična ušteda koju sam marljivo pretvarao u jaku deviznu valutu i ostavljao sa strane (prilično brzo sam sebi uspeo da uštedim dovoljno da priuštim neke stvari o kojima ranije nisam ni razmišljao – recimo – automobil).

Dakle, ako želite da štedite, prvo morate organizovati evidenciju troškova. Samo to što vodite troškove, nagoni vas da manje trošite. Ako ste baš baksuz pa vam to ne pomogne, bar ćete iz evidencije videti na šta ste novac potrošili pa ćete moći da smislite kako da trošenje smanjite.

Vrlo motivišuće deluje to što evidencijom možete da počnete i sa planiranjem troškova. Kada vidite koliko mala ušteda na dug period može da stvori veliku zalihu novca, to vas samo po sebi
ohrabruje da prištedite.

Naravno, za evidenciju nije neophodan baš Microsoft Money. Ja sam njega koristio jer sam ga imao na raspolaganju, ali bez ikakvih problem isti posao možete obaviti i Excell-om, ili OpenOffice Calc-om, pa čak i nekim obični tekst editor (mada ćete tada morati ručno da računate). Bitno je samo da imate evidenciju – kakva god da je.

Primetili ste da o svemu ovome govorim u prošlom vremenu? Moja narav je takva da nisam uspeo baš dugo da izdržim disciplinu redovnog evidentiranja troškova. Posle nekih 5 – 6 meseci sam prosto odustao od toga, jer sam izgubio volju nisam mogao da se nateram da redovno beležim troškove.

Međutim, i kada sam prestao sa evidencijom, pozitivan efekat je ostao. Naime, za tih nekoliko meseci sam se navikao na to da kontrolišem koliko trošim, tako da više nije bilo neophodno da vodim evidenciju.

Zadržao sam naviku da unapred odvojim deo novca za nekontrolisane troškove i da se toga držim. Dakle, ni sama evidencija troškova nije neophodna, ono što jeste neophodno, to je da držite gotov novac podalje od sebe. Čim vam je novac u džepu ili na platnoj kartici, možete da ga zaboravite, potrošićete ga, a nećete ni znati na šta.

Novac mora da bude na sigurnom, nedostupan da se u momentu potroši. Najbolje je da ga držite na nekom računu sa koga ga nećete tako lako podići, a možete nešto i da zaradite pošto banke isplaćuju kamate za štednju. Ako ne verujete bankama (što potpuno razumem) zgodan način je da novac pretvorite u evre, jer to već samo po sebi komplikuje trošenje, i čuvate na sigurnom.

Ako vam u početku ide teško, svako veče se presaberite na šta ste potrošili novac, a trudite se da ima što više onih dana kada novac niste potrošili ni na šta, naravno, mislim na onaj budžet za nekontrolisanu potrošnju.

A s vremena na vreme prebrojte ili sračunajte koliko ste uštedeli, to će vas najviše motivisati da štedite još više.

Ima ljudi koji ne umeju da štede nikako, ma koliko da žele, prosto im novac izmiče iz ruku. Dobar trik je da uzmete neku jaku kutiju od cipela, na poklopcu napravite prorez tako da kroz njega može da se ubacuje papirni novac, a kutiju dobro zalepite da ne može da se na brzinu otvori. Držite je na zgodnom mestu i prisilite sebe da svaki dan u nju ubacite neku novčanicu, što veću, to bolje. Posle nekoliko meseci iznenadićete se koliko ste para uspeli da sakupite, a da i ne primetite.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Popunite izraz tako da bude tačan: *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.