Skraćena veza: http://pedja.supurovic.net/veza/596
Zora rudi.
Mesec bledi u svetlosti,
nestaje za njim i moja ljubav.
Hvala ti na nežnosti noćašnjoj,
devojko.
Ime ti zaboravih,
uskoro ti ni lik neću znati,
neću te se sećati.
Sad idem.
Dan me vuče sledećoj noći
u zagrljaj.
Ne zameri,
ako te nekad sretnem
što te neću poznati.
Skraćena veza: http://pedja.supurovic.net/veza/432

UŽIČKI DRVENI MOST
Stari drveni most
oduvek je spajao obale Đetinje
čineći od grada jedno celo.
Odrastoh gazeći njegovim daskama,
ili stojeći naslonjen na drvenu ogradu
s’ pogledom u brzaku pod mostom.
Prelazivši taj most,
prelazio sam u neki drugi svet,
svet prošlosti,
svet dalek od gradske žurbe,
svet koji odmara od
svakodnevice.
Pao je drveni most
u jednom danu, od nerazuma
pretvoren u krš.
Temeljnik je srušen,
grad podeljen na dvoje,
a ljudi za njim ćute i ne prelaze reku,
kao da starog drvenog mosta
nikad ni bilo nije.
Skraćena veza: http://pedja.supurovic.net/veza/260
„Koje su boje moje oči?“
pitaće me, znam,
a ja ne znam.
Kad god sam u njih gledao
video sam dubinu jezersku,
i dole, negde na dnu,
sebe, kao u snu.
Kad god sam u njih gledao
video sam morsku pučinu,
i sebe, kako plutam,
beskrajem tim lutam.
Kad god sam u njih gledao
video sam izvor planinski,
gorsko me oko gleda,
a srce puno leda.
Kad god sam u njih gledao
video sam dugu nestvarnu,
boje – duša da stane.
Koja u oko da kane?
Skraćena veza: http://pedja.supurovic.net/veza/202
Danas mi od mog brata Nenada stiže imejl sa tekstom srpske narodne pesme Predrag i Nenad. Podseti me to na neka stara vremena.
Kad sam imao nekih sedam godina, upao sam u krizu imena -valjda svako kroz to prolazi. Tako mi se nije dopadalo ime Predrag, delovalo mi je bezveze i ružno i mogao sam da se zamislim da se zovem na razne druge načine samo ne tako. Utoliko gore, znao sam samo još jedno dete koje se tako zvalo i nikoga više, što je samo potkrepljivalo moju ideju da mi je ime […]