Ubace u pacijenta virus koji nije štetan već sadrži instrukcije da u organizmu nađe sve ćelije koje imaju određeni genetski poremećaj i zameni neispravan gen ispravnim.
Ako se ova izmena obavi na polnim ćelijama, onda se na potomke prenose ispravni geni umesto neispravnih, iskorenjuje se genetski poremećaj.
Što bi informatičari rekli, lečenje sa „search&replace„. Vidi: https://sr.wikipedia.org/sr-el/Genska_terapija
I to nije naučna fantastika! Već su komercijalno dostupne genske terapije za neke bolesti i poremećaje. Vidi: https://www.scientificamerican.com/article/gene-therapy-arrives/
Fantastično!
A onda pomislim, šta ako „sadrži instrukcije da u organizmu nađe sve ćelije koje imaju određeni genetski poremećaj i zameni neispravan gen ispravnim“ znači nešto drugo? […]
[ ... vidi ceo članak ... ]
U članku Koliko je opasno zračenje wireless opreme? sam objasnio na koji način se utvrđuje u kojoj meri neki radio-predajnik za bežično umrežavanje emituje štetno zračenje. Vrlo često me pitaju da li se to odnosi i na mobilnu telefoniju.
Sa mobilnim telefonima stvar je ipak nešto drugačija jer oni rade na nižim frekvencijama te imaju veću prodornost kroz prostor, emituju veću snagu i koriste se vrlo blizu tela. Nemam tačne podatke, pa ne mogu da napravim sličnu tabelu kao što sam uradio za bežični radio opseg, ali evo nekih činjenica:
Prema standardu IEEE C95.1 iz 1992. godine, dozvoljena izloženost na frekvenciji 900 MHz, na kojoj rade mobilni telefoni je 3 mW/cm2 (kontrolisana) odnosno, 0.6 mW/cm2 (nekontrolisana), a to je znatno manje nego za bežično umrežavanje.