Izbornik Zatvoriti

Upotrebljivost (usability) programa

Skraćena veza: https://pedja.supurovic.net/veza/5592

Neretko, srećem programe koji imaju vrednu funkcionalnost ali imaju problem sa upotrebljivošću jer u toku razvoja nije dovoljno pažnje usmereno na to da se korisničko okruženje programa prilagodi korisnicima. Pri tom, ne mislim na grafički izgled programa nego na njegovu upotrebljivost.

Upotrebljivost se, u najkraćem, ogleda u lakoći učenja i korišćenja programa.

Da bi program bio upotrebljiv, neophodno je prilagoditi njegovo korisničko okruženje očekivanjima i potrebama korisnika. Cilj je da se postigne radno okruženje koje korisnik lako razume, prihvata i efikasno koristi tako da mu upotreba programa predstavlja zadovoljstvo.

Ne treba zaboraviti da većina korisnika računarskih programa nisu poznavaoci računara. Oni su obično dobri ili odlični poznavaoci svog posla, a računar im je samo alat da taj posao obave. Oni od vas ne očekuju da nauče da rade na računaru, nego da nauče da rade u vašem programu svoj posao i da to rade što bolje mogu.

Upotrebljivost korisničkog okruženja se ocenjuje kroz nekoliko kriterijuma:

Proces učenja: koliko lako korisnik shvata kako se određeni poslovi obavljaju u programu.

Intuitivnost: koliko lako korisnik sam nalazi u programu opcije koje su mu potrebne, i koliko lako pronalazi način da uradi određeni posao, čak i bez prethodne obuke. Ovo obuhvata i korisnikovo očekivanje kako da nešto uradi u programu, koje može biti zasnovano na logici, stručnosti korisnika u poslu koji obavlja ili iskustvu koje korisnik ima sa drugim programima sličnim po funkciji.

Efikasnost: koliko brzo korisnik može da obavi posao u programu kada je naučio kako se taj posao radi.

Pamtljivost: korisnik može da nauči kako da radi određeni posao, ali je bitno da li je radno okruženje takvo da, ako napravi pauzu i upotrebi programa, može vrlo brzo da postigne istu efikasnost koju je i ranije imao, a bez potrebe za ponovnom obukom.

Izbegavanje grešaka: uzrok greškama u radu može biti nepažnja korisnika ali i neprilagođeno radno okruženje. Koliko često korisnik pravi greške u korišćenju programa, koji su uzroci, koliko štete nastaje kao posledica grešaka i koliko je lako greške ispraviti su bitan pokazatelj kvaliteta programa.

Zadovoljstvo: koliko je rad u programu udoban za korisnika i u kojoj meri je zbog toga zadovoljan.

Napraviti program koji sve ove kriterijume idealno zadovoljava je teško, ali nije teško postići da oni budu zadovoljeni u dovoljnoj meri da program korisniku prija i da ga on rado upotrebljava. Da bi se to postiglo treba voditi računa o naizgled sitnim detaljima.

Preglednost

Program najpre treba da bude pregledan tako da korisnik lako prepozna gde se šta nalazi ili gde šta može da očekuje da nađe. Bitna stvar je da meni sistem (ili bilo kakav sistem kroz koji su organizovane opcije programa) bude pregledan a opcije logično raspoređene. Sve funkcije programa treba budu dostupne kroz vidljive opcije u meni sistemu programa.

Za važne i često korišćene opcije treba obezbediti brz pristup kroz prečice dodeljene dugmadima na tastaturi ili posebno izdvojenim dugmadima na radnom okruženju.

Praćenje standarda

Vrlo je važno da korisničko okruženje prati uobičajene standarde koje obično definiše šire oruženje u kojem se program koristi. Dakle, ako pravite program koji radi na vindousu onda on treba da prati logiku raspoređivanja opcija kakav je u vindousu uobičajen. Isto važi i za druge operativne sisteme ali i za druga okruženja kakvo je recimo veb okruženje.

Standarde u radnom okruženju je važno koristiti jer su korisnici na njih već naviknuti i intuitivno će očekivati da se opcije koje su slične sa drugim programima i u vašem programu nalaze na sličnom mestu i da slično funkcionišu.

Prilagođavanje korisniku

Kada razvijate korisničko okruženje koje je specifično za vaš program, tada je neophodno da ga što više prilagodite korisniku. Najpre, potrebno je analizirati kako se isti posao radi bez programa i nastojati da se taj posao i u programu radi na što sličniji način. To će omogućiti da korisnici koji znaju da rade posao ali ga nisu radili na računaru, mogu lako da prepoznaju finkcije programa, jer su one slične postupcima kako su to radili i ranije, prihvate ih i počnu da ih koriste.

Ako ipak odlučite da ponudite drugačiji način da se radi taj posao, onda to mora biti logično, lako razumljivo i prihvatljivo korisniku koji je naučio da radi drugačije. Najbolje je omogućiti mu oba načina i njemu prepustiti da izabere šta mu više odgovara.

Kada je neophodno da korisničko okruženje radi na način koji zbog specifičnosti posla ne može da bude usklađen sa nekim već postojećim korisničkim okruženjem, na primer zato što pravite program koji radi posao za koji ne postoje drugi slični programi pa nemate na koga da se ugledate, onda je potrebno da obratite posebnu pažnju na to da opcije budu logične, i tako raspoređene da ih korisnik lako pronalazi i prepoznaje. Idealno je da, ako korisniku u određenom trenutku treba određena funicija, on odmah i prepozna odgovarajuću opciju u trenutnom radnom okruženju.

Dobro korisničko okruženje se odlikuje i kroz mogućnost da korisnik zaista može sam da podesi neke parametre programa tako da način rada, funkcionalnost pa na kraju krajeva i izgled prilagodi sebi. Svaki korisnik je drugačiji, ima drugačije navike, drugačije razmišlja, ima drugačiji ukus, a program treba da ih u tome što manje sputava i ograničava. Što više mogućnosti podešavanja ima, program će dobiti višu ocenu od korisnika.

Dostupnost opcija

Nije dovoljno samo napraviti sve potrebne opcije u programu, neophodno je da one korisniku budu lako i brzo dostupne baš onda kada im zatrebaju. Potrebno je da analizirate procese koji se odvijaju u toku rada sa programom i prilagođavati ga tome da korisnik postaje što efikasniji i ekonomičniji u radu.

Dokazano dobri pomagači su dodatna dugmad sa izdvojenim opcijama smeštena tako da su korisniku na dohvat ruke. Još bolji pomagač su prečice na tastaturi, naročito ako se tastatura i inače u većoj meri upotrebljava u toku rada u programu. Ako korisniku kome su ruke najčešće na tastaturi omogućite da većinu opcija koje mu trebaju može da pokrene sa tastature, bez potrebe da uzima miša i traži opciju na ekranu, mnogostruko ćete mu olakšati u ubrzati njegov rad.

Ipak, da bi korisnik upotrebljavao prečice i tako postao efikasniji, potrebno je da mu omogućite da nauči tako da radi. Sasvim je normalno da se na početku, dok je još neiskusan, korisnik oslanja na meni sistem programa da bi došao do opcija. Međutim, vremenom će mu to postati spor i nepraktičan način i tražiće brži.

Ako mu ponudite izdvojena dugmad, potrudite se da ona budu pregledna i da je njihova namena jasna. Pored toga što ćete staviti ilustraciju na dugme, dobro je da ispod njega i tekstom napišete koja je njegova funkcija, a nemojte zaboraviti i pomoć – kada korisnik mišem stane iznad dugmeta treba da mu iskoči maleni prozorčić koji će jasno opisati namenu tog dugmeta.

Da bi se korisnici navikli na korišćenje prečica na tastaturi, neophodno je da znaju za njih. To što ćete ih navesti u uputstvu programa nije dovoljna pomoć, jer korisnik ne može stalno gledati u uputstvo. Mnogo je bolji način da u samom nazivu opcije u meniju upišete i naznaku koja prečica sa tastature aktivira tu opciju. Nemojte zaboraviti da naznaku prečice na tataturi stavite i u opis na izdvojenim dugmadima. Kada su prečice tako navedene korisniku su stalno vidljive i on će ih brže prihvatiti i primenjivati ih.

Program treba da radi umesto korisnika

Osnovna namena programa je da ubrza rad tako što će što je više moguće automatizovati proces. Korinsnik programa više nije onaj koji nešto radi, nego onaj koji upravlja programom da umesto njega obavi posao. To znači da ama baš sve što program može da uradi sam on treba i da uradi, a ne da to mora da radi korisnik. Korisnik samo treba da odredi šta treba da se uradi i da programu da dovoljno podataka kako bi to mogao da uradi.

Između ostalog, program treba da od korisnika traži samo onoliko podataka koliko je neophodno. Ako nešto treba izračunati, program to treba d auradi a ne da čeka korisnika. Ako je potreban neki podatak koji je programu već dostupan onda on treba sam da ga upotrebi, a ne da čeka korisnika da ga prepisuje. Ako korisnik nešto promeni a što uslovljava da se nešto drugo promeni, program to treba da uradi sam, a ne da čeka korisnika da prilagođava sve što je neophodno. Ako je potrebno da se uradi neka masovna promena, to treba da uradi program a da od korisnika samo uzme dovoljno podataka da zna kakvu promenu treba da izvrši. Korisnik treba što manje fizički da radi u programu – on treba da smisli kako nešto da se uradi i da prepusti programu da mu to obavi.

Ipak u automatizaciji ne treba preterivati. Vrlo je loše da da se program „napravi pametan“ pa da uradi nešto kako misli da treba, a da ne dozvoli korisniku da tim procesom upravlja u potpunosti.

A najvažnije je da program proverava greške. Korisnik je čovek i može mu se desiti da unese neki podatak pogrešno ili da nešto previdi ili da ima netačne podatke. Program treba da se postara da što više takvih grešaka primeti i da ili sam uradi ispravku ili da korisniku skrene pažnju na grešku. Poverenje koje korisnik stekne prema programu nema cenu.

Prilagođenje programa okruženju

Različita okruženja, neretko, imaju različit korisnički interfejs. Razlike su uslovljene mnogo čime, počev od razlike u hardveru pa do različitog pristupa u navigaciji kroz opcije. Dovoljno je uporediti vindous, linuks, mek os, i pogotovo razne mobilne platforme i videti da, pored mnogo sličnosti, one imaju i velikih razlika.

Kada pravite program za određenu platformu, trudite se da maksimalno ispoštujete pravila i običaje korisničkog interfejsa te platforme. Ne insistirajte na pravilima na koja ste navikli na nekoj drugoj platformi, čak i ako ona jesu bolja, jer vaš korisnik možda za njih i ne zna. On je sigurno navikao na način kako se radi u okruženju koje koristi i ne treba da mu otežavate prisiljavajući ga da radi drugačije.

Zadovoljstvo na prvom i poslednjem mestu

Ključ uspeha svakog programa je u tome koliko je korisnik zadovoljan dok radi u njemu. Zadovoljsto korisnika je rezultat poštovanja svih činilaca dobrog korisničkog okruženja.

Ako postoji konkurencija više programa, obično je prevaga upravo na onom koji korisnicima obezbedi najveće zadovoljstvo u radu. A tamo gde nema konkurencije, ona će se vrlo brzo pojaviti i glavni oslonac nastupa na tržištu će joj biti upravo u boljem u korisničkom okruženju koje ponudi.

Zato, pravite programe koji će da rad čine prijatnim i zadovoljstvom.

1 Comment

  1. Siniša

    Super odličan članak o uporabljivosti aplikacija. Kad bi ga barem više developera pročitalo i držalo se uputa navedenih u njemu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Popunite izraz tako da bude tačan: *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.