Kao vuk samotnjak,
otuđen od svih,
lutam planinom
i tražim društvo.
A kad ga nađem – prožderem ga
jer, slobodan sam
samo kad sam
sam.
[ ... vidi ceo članak ... ]
Kao vuk samotnjak,
otuđen od svih,
lutam planinom
i tražim društvo.
A kad ga nađem – prožderem ga
jer, slobodan sam
samo kad sam
sam.
Zaklonih oči šakom
od prejakog sunca.
Sakrih li ja to oči ili Sunce?
[…]Bože mili čuda velikoga
ili zemlju Srbiju izdade
il’ je ludi naum naumio
il’ je ludo glavu izgubio.
Niti zemlju Srbiju izdade
nit’ je ludi naum naumio
već je ludo glavu izgubio.
Kralj Vukašin i despot Uglješa
silnu vojsku na Maricu kreću
silnu vojsku, junak do junaka
Kada vojska kod Marice beše
stade vojska tabor postavljati
Dođoše im Turci poklisari
danak nude i za milost mole.
Lala-Šahin vazalstvo mu nudi
Lala nudi, Vukašin odbija,
već mu kaže da se za boj sprema
nek se sprema da u boju gine
Srbin ima silnu vojsku svoju
Šeset ‘iljad’ srpskijeh junaka
na turskijeh petnaest ‘iljada
Turci s’ vrate Drenopolju gradu
Gde sve kažu šta je i kako je
Pade noćca Srblju na sramotu
pade noćca i spusti se tama. […]
[ ... vidi ceo članak ... ]
Huka vetra kroz razrušene zidine
stapa se sa žuborom Đetinje
podsećajući na prošla vremena.
Tek poneki topot kamena pod nogom
budi duh spokoja
i zaboravljene prošlosti.
Laganim korakom hodim prazninom
između jave i sna, i,
pomalo naslućujem da prolazim
granice od nekad ka sad i onome
što će tek biti.
Tok misli ne uspeva da prati
nejasan tok vremena.
Sve je prolazno
i od svega ostane samo razrušen kamen
kao spomen i opomena.
Pogledaj sad u Mesec
i pomisli na to da
ga i ja gledam.
Mi smo daleko
jedno od drugog;
on je još dalji,
a čini nas
tako blizu jedno drugom.
Pogledaj sad u Mesec
i pomisli na to da
ga i ja gledam.
U njemu vidim tvoj osmeh,
iskru u oku i
tanani dodir duše,
meke kao paučina.
Pogledaj sad u Mesec
i pomisli na to da
ga i ja gledam.
Pogledaj u to ogledalo tuge
u mom srcu i znaj
da je to
jer si ti daleko.
Pogledaj sad u Mesec
i pomisli na to da
ga i ja gledam. […]
[ ... vidi ceo članak ... ]
Iza čoveka ne ostaje samo
pepeo i prah,
požutele fotografije,
žal i sećanje.
Život ne počinje
i ne prestaje;
on se uvek nastavlja dalje.
Smrt je samo tužan rastanak,
odlazak bez povratka ovde.
I svi mi jednog dana odemo
da sretnemo one
koji su otišli pre nas.