Sred bela dana, pet popodne, glavna ulica, Glavnog grada. Razularena gomila huligana obučenih u crno i sa crnim maramama preko lica opkolila je gradski autobus i viče „Ubij, zapali, udri…“. Prskaju stakla, baklje lete ka autobusu i jedna upada kroz razbijeni prozor. Šesnaestogodišnja devojčica koju je baklja pogodila počinje da vrišti, što od užasa od situacije u kojoj se našla, što od bola koji izaziva vreli žar…
Užas joj tek sleduje, kada joj budu rekli da će celog života ostati unakažena, da će se stideti sama sebe i kriti od pogleda i da nikada neće moći da bude slobodna kao ostali – ako njeni roditelji nisu dovoljno bogati da plate rekonstrukciju kože, ukoliko je ona uopšte moguća. […]
[ ... vidi ceo članak ... ]