Skraćena veza: https://pedja.supurovic.net/veza/10380
Slova srpske azbuke imaju svoje nazive. Preporučuje se da se ovi nazivi upotrebljavaju kod sricanja skraćenica.
aA = a, bB = be, vV = ve, gG = ge, dD = de, đĐ = đe, eE = e, žŽ = že, zZ = ze, iI = i, jJ = je, kK = ka, lL = el, ljLJ = lje, mM = em, nN = en, njNJ = nje, oO = o, pP = pe, rR = er, sS = es, tT = te, ćĆ = će, uU = u, fF = ef, hH = ha, cC = ce, čČ = če, džDŽ = dže, šŠ = ša
Interesantno je da ne postoji običaj a ni preporuka da se ovo sricanje uči u školi već se slova izgovaraju kao glasovi.
Ja ih isto ovako pamtim (valjda iz osnovne), a dete npr. koje je 2. razred nije ovo učila u školi. BTW, obrni u spisku „DŽ“ i „Š“:)