Izbornik Zatvoriti

Ko glasa u Srbiji?

Skraćena veza: https://pedja.supurovic.net/veza/2901

srbija-zastavaSrbija je postala jedna velika glasačka mašina, mnogo opasnija od one od pre petog oktobra dvehiljadite koja je postala pojam diktature i zlouporebe demokratije.

Ova je opasnija zato što su mnogi glasači ubeđeni da učestvuju u demokratskom procesu, a u stvari su samo marionete u jednoj velikoj političkoj igri.

Demokratija u Srbiji se svodi samo na podelu vlasti. Nije više pitanje ko će imati vlast nego koliko će ko parče dobiti. Izbori ne menjaju način vođenja državne politike niti same političke ciljeve. Menja se samo odnos snaga armije željnih vlasti i svega što uz vlast ide.

Danas je u Srbiji samo jedan politički cilj – pare. Od petog oktobra pa do danas videli smo da su se po nekoliko puta izmenjali skoro svi akteri srpske političke scene. Svaki put pred izbore mogli smo čuti parole, zakletve, obećanja i vizije, ali uvek bi se posle izbora strasti stišale – i, kao da ništa nije bilo – zaboravljaju se parole, zaboravljaju se zakletve, zabopavljaju se obećanja, ali i vizije.

Čak i u nekim prilikam kada je naizgled dolazilo do ozbiljne promene odnosa snaga, u stvari, nišpta se nije menjalo. Menjala su se imena i prezimena, lica, akteri događaja, ali su događaji ostajali uvek isti.

Gledajući takvu političku sliku današnje Srbije, čovek mora da se zapita – pa ko su ti ljudi koji uopšte izlaze na izbore? Koja im je motivacija, kakve namere i očekivanja?

Glasačko telo u Srbiji možemo svrstati u nekoliko karakterističnih grupa, s tim da nije neobično da jedna te ista osoba spada i u više tih grupa.

Poslušnici

To su ljudi podaničkog karaktera. Njima je neophodno da imaju gazdu, izaberu jednog i služe ga do groba ili dok gazda politički ne propadne i izgubi autoritet. Tad  ga zameni neki drugi gazda. Takvi uvek glasaju za gazdu i onako kako im gazda kaže.

Plaćenici

Najčešća motivacija ljudi da se bave politikom, bilo aktivno, bilo kao glasači, je lična dobit. Plaćenički karakter glasa zato što je zaista plaćen da to uradi, dobijanjem nekih privilegija ili materijalne pa i ekonomske dobiti, ili očekuje da će glasanjem nešto dobiti, bilo to očekivanje realno, ili ne.

U ovakve glasače spadaju ljudi koji se opredeljuju da glasaju i za koga će da glasaju zbog asfaltiranog puta, nove ambulante, obdaništa, obećanih 1000 evra u akcijama, stanovima u bescenje, povećanja penzija, nade da će dobiti posao preko stranke i sličnih političkih podmetačina.

Ovakvi glasači bi mogli lako da se svrstaju u političku prostituciju.

Naivci

Mnogi učesnici izbora su upravo oni koji naivno veruju da time zaista nešto mogu da promene i da su pronašli pravog čoveka ili pravu stranku koja će zemlju odvesti u bolju budućnost.

Oni su topovsko meso političara, jer gutaju svaku izgovorenu reč i svako izgovoreno političko uverenje, verujući da je to sve istina i da će glasanjem za tog čiji politički program zvuči najbolje stvarno doći do ostvarenja svega što su političari napričali.

Zaluđenici

Posebna kategoriju su glasači iz ubeđenja. Oni i ne prate toliko politička dešavanja. Jednom su se iz nekog razloga priklonili određenoj političkoj opciji i podržavaju je maltene fanatično, bez ikakvog kritičkog pristupa i bez očekivanja nekih konkretnih rezultata (da ne računamo beskrajni optimizam da će baš njihova stranka na izborima jednog dana ubedljivo pobediti, ma kolika da je ta stranka danas). Obično se fanatizam oakvih glasača zasniva na kultu ličnosti više nego na političkom opredeljenju.

To je sve, ostali u Srbiji ne glasaju.

Neglasači

U njima ima od svih ovih navedenih: poslušnika koji su ostali bez gazde, a nijedan drugi ih nije hteo, plaćenika koji su izvisili za ono što su mislili da će dobiti, naivci razočarani u sopstvenu naivnost kada su uvideli realnosti srpske politike, zaluđenici koje su njihove vođe izdale i napustile.

Ali, ipak, naveći deo ostalih, onih koji ne učestvuju u glasanjima, su ljudi razumni, koji misle svojom glavom, drže do sebe i ne žele da se petljaju u prljavštinu srpske demokratije.

Pridružite im se, počnite da mislite svojom glavom, nemojte učestvovati na izborima na kojima je svaki izbor pogrešan. Nemojte svoj glas davati manje lošem, manjem lažovu, manjem lopovu, manje korumpiranom, manje potplaćenom. Čuvajte svoj glas da ga date dobrom – ako se jednog dana uopšte i pojavi.

34 Comments

  1. Peđa

    Ne postoji nijedan primer da je neka država data u koncesiju.

    Ja ne vidim zašto bi to bilo opasnije od ovog upravljanja državom koju vrše poptuni nesposobnjakovići kojima je isključivi cilj lično bogaćenje.

    Postoje mnoge multinacionalne kompaniej koje su ekonomski mngoostruko jače od SRbije a kojima ne upravljaju njihovi vlasnici direktno nego najme druge koji su stručni da se tiem bave. I sistem funkcioniše perfektno, uvećevajući bogatstvo i vlasnika i onih koji firmom upravljaju. Nema razloga da tako nešto ne može da se napravi i sa nekom državom, na istom principu.

  2. Ivan

    Zasto je uvek potrebno da neko drugi odlucuje umesto nas? To mi nikako nije jasno! Zasto je bolje dati da nas neko okupira ili da damo drzavu pod koncesiju, pa da nam bude bolje? To je suludo! To samo donosi zlo.

    Zar nije bolje da jednostavno donosimo odluke sami, pa i ako pogresimo, to je nasa krivica. Ako damo da neko drugi odlucuje umesto nas, on ce donositi odluke u svoju, a ne u nasu korist. Ovako barem znamo da radimo za svoju korist, a ne za tudju. Pogledajte samo Irak i sve ce vam biti jasno!

    A sto se tice preuzimanje i vodjenja drzave od strane neke multinacionalne korporacije. Mislim da je to uzas, jer pogledajte sta se desilo sa Enronom, Nacionalnom Bankom Skotske i generalno gledano sa svim tim velikim dzinovima korporativnog sveta. Propali su, jer su ih godinama potkradali sopstveni menadzeri. Zasto bi, onda, bili bolji prema nama?

    Ne postoje neke velike reforme koje ce da poboljsaju stanje u ovoj zemlji, vec samo decentralizacija vlasti i liberalizacija trzista. Posle toga, neka svako uzme reforme u svoje ruke i pocisti u svom dvoristu. Ne treba niko da nas vodi i vuce za nos, vec smo mi ti koji treba da zasucemo rukave i nacinimo zivot u ovoj zemlji boljim. A ne da se oslanjamo na politicke partije, lidere, crkvu, Rusiju ili Ameriku da to uradi umesto nas. A, da bismo tako nesto i mogli da uradimo, neophodno je da gradovi i lokalne zajednice dobiju vece nadleznosti. Da bi mi kao pojedinci vise uradili, potrebno je da se smanji birokratija i uvedu sankcije za drzavne i druge organe uprave, kao i sluzbenike zaposlene i istim, kada postupe protivno zakonu ili pogresno „protumace“ zakon, kao sto je bio slucaju sa ovim postom, gde je policija grubo prekrsila zakon. Ali, to je policija, ne mozes im nista. Moz’ se samo zalis ombudsmanu.

    Tek kad se rese pitanja ljudskih prava u ovoj zemlji, mozemo da govorimo o daljem politickom i ekonomskom boljitku citave zemlje. Do tada: cuti i trpi!

  3. raftrer

    pedja, uredu je da svako (pa i ti) ima svoj stav, al tako ispade da su razumni samo neglasaci, a medju ostalima da ne postoji niko razuman, ne daj boze pametan…
    to je samo tvoje glediste,ja recimo mislim da ovi sto nas muce i tlace ( vlast ) i zeli sto manje da nas izlazi na izbore i tada da im bude dovoljno da im samo porodica izadje na izbore ( i to ona uza ) pa da opet ugrabe fotelju, a svi mi onda zajedno, i oni koji glasaju ,a bogami i oni koji to ne rade ( „jer su razumni“ ), da im debelo punimo koverte!

    hajde sad kad svi znamo da si protiv izlazka na glasanje, reci nama placenicima,zaludjenicima,naivcima i zaludjenicima sta je resenje! mislim, pomalo je glupo da pricamo samo o posledicama,hajdmo i o uzrocima! znamo sta je problem,AL’ STA JE RESENJE????

  4. Peđa

    Ivan:
    > Zar nije bolje da jednostavno donosimo odluke sami,
    > pa i ako pogresimo, to je nasa krivica.

    Ovo me podsetilo na stalni bunt tinejdžera koji ne žele da u njihovo ime odlučuju njihovi roditelji, ali stvari stoje tako: ako nisi sposoban da sam odlučuješ u svoje ime, onda to mora da radi neko ko jeste. Zašto bi drugačije bilo sa državom?

    Nema svrhe porediti okupaiju sa koncesijom. Koncesija je ekonmsko-pravni dogoor koji sklapaju zainteresovane stane i kojim se definišu ciljevi, interesi i međusobne obaveze, kao i garancije.

    Decentralzacija je potencijalno opasna koliko i dobra. Ako se na sve gleda s apretpstoavkomda su ljudi kvarni i da im j eisključivi cilj da sebi lično obezbede neku dobit, onda je svejedno da li su takvi na nivoa u cele države ili na nivou neke lokalne samouprave. Čak je već aopasnost da će im to proći na nižem nivou vlastio jer imaju direktniju vlast i manji broj potencijalnih galamdžija.

    Liberalizacija je takođe opasna. Ne jednom smo videli da prevelike slobode u ekonomiji popravilu na površinu izvlače ljudski talog koji nema skrupula. Ekonomiji su uvek potrebni neki korektivni faktori koji je održavaju na kursu. Eto i sadašnja ekonomska kriza je posledica samo i isključivo previše slobode.

    raftrer:
    > pedja, uredu je da svako (pa i ti) ima svoj stav,
    > al tako ispade da su razumni samo neglasaci, a medju
    > ostalima da ne postoji niko razuman, ne daj boze pametan…

    Nisam baš tako rekao, mada, ako se malo razvuče stvar može i tako da se shvati. Nije li neraumno glasati čak i ako znaš da za koga god da glasaš, pa čak i da ne glasaš, samo ćeš nekome služiti da mu puniš koverte? Glasanjem možeš možda samo da utičeš na to kome ćeš da ih puniš, i ništa više od toga.

    Voleo bih da čujem koja je to peta grupa u koju ne spadaju navedeni, a koji glasaju za ove što su na političkom meniju srpske sadašnjice.

    Rešenje ne znam, ali mislim da i ova diskusija makar malo doprinosi tom rešenju, jer navodi ljude da razmišljaju, bez obzira razmišljaju li ovako ili onako. Ako ništa drugo, makar su oni koji razmišljaju bliži rešenju.

  5. Marko

    @ Pedja
    Ivan je već odgovorio i skroz se slažem sa tim. Samo da dodam da se može govoriti o angažovanju ljudi koji su stručni za određene oblasti. Fudbalskim rečnikom stranac može biti direktor kluba ili trener ali ne predsednik upravnog odbora. To je mesto rezervisano za najvećeg vlasnika, u ovom slučaju za onoga ko dobije najviše glasova. Na vlast se u civilizovanom svetu dolazi izborima jer se sve drugo pokazalo kao gore.

    @Ivan
    Ne slažem se da je decentralizacija rešenje svih problema. Evo primer, opet BiH. Isti ekonomski sistem u FBiH i RS. Federacija je decentralizovana na kantone a RS je unitarna. Posle rata FBiH je dolbila veliku finansijsku pomoć a RS skoro ništa. Rezultat je bio duplo veće zarade i standard u FBiH. Medjutim, poslednjih 5-6 godina stvar se obrnula i RS je po prosečnoj zaradi prestigao FBiH. Razlog tome je ispravna makroekonomska politika. Dok su u federaciji povećali penzije, dali prava borcima i dogurali do bankrota, RS je sve to srezao a novac usmerio ka privrednom razvoju, infrastruktura, koncesije, strateški partneri, povećanje budžeta za poljoprivredu. Bilo je i promašaja ali rezultati su ipak vidljivi.
    .
    Konkretan primer ilustruje da je makroekonomska politika najvažnija, i da je u dovela do razvoja unitarnog entiteta i zaostajanja decentralizovanog. Slažem se da je decentralizacija važna, ali nije rešenje problema. Korupcija je možda i više prisutna u opštinama nego na nivou centralne vlasti.

    @rafter
    Slažem se sa pitanjem. Znamo šta je problem, znamo šta treba uraditi, ali kako?

  6. Ivan

    @Pedja
    Decentralizacija i liberalizacija nisu opasni, cak su neophodni, svako ko je citao Adama Smita zna i zasto. Problem je u tome sto je vecina u srbiji zatrovana marksizmom i sustinski ne shvata problem. Dokaz za to su sve zemlje zapadnog, liberalnog bloka koje su zasnovale svoj politicko-ekonomski sistem na slobodnom trzistu, decentralizaciji i vladavini prava (zbog cega oni sebe nazivaju „Slobodni Svet“). Zato jedna mala i sirovinama siromasna zemlja kao Holandija moze da dominira na produktnim berzama sirom sveta. Jer nije nacionalna, centralizovana i ne poznaje granice.

    Jos jedan dokaz da je liberalni politicki sistem napredniji i bolji od unitarnog tj. centralizovanog je pad SSSR-a. I cinjenica da uopste nije bio u stanju da obezbedi onaj nivo i standard zivota koji je obecavao.
    .
    I upravo suprotno, krizu nije izazvao nikakav visak sloboda. Vec, suprotno, upravo ukidanje tih sloboda pod vodjstvom Dzordza Busa mladjeg i usvajanjem Patriotskog Akta. Sto je oteralo brojne investitore arapskog porekla, zbog cega je drzava dozvolila privatnim kompanijama da „izmisljaju“ novac bez ikakve kontrole. Dakle, opet je drzavni intervencionalizam taj koji je odgovoran. Ekonomski oporavak Amerike je dosao promenom politickog kursa pod Obamom i upravo ukidanjem tih restriktivnih mera koje je uveo Dz. W. Bus.

    @Marko
    Ono sto je obezbedilo vece plate u RS, nije nikakva pametna makroekonomska politika, vec uvodjenje reda u fiskalnom sektoru i prodaja Telekoma RS Srbiji. RS je morala da napuni budzet, bez pomoci stranih faktora. Pa, je zato uvela jasan i efikasan poreski aprat koji je dao rezultate. Sem toga RS je imala dosta pomoci od Srbije. Ne zaboravimo da su poreski obveznici Srbije kupili Telekom Republike Srpske. Te pare koje je Srbija potrosila na Telekom RS, danas bi bi izvukla Srbiju iz budzetske krize. I Srbija danas ne bi morala da se zaduzuje kod MMF-a, zamrzava plate, penzije itd.

    I to je upravo moj glavni argument protiv centralizacije drzave. Jer imamo primer, gde je drzava potrosila pare koje je mogla da utrosi na izgradnju novih bolnica, opremanje vojske, krpljenje rupa po budzetu ili ulaganje u nauku i razvoj. A umesto toga napunila budzet druge drzave, kako bi odrzala specijalne veze, zarad odrzavanja nekog sna o buducem ujedinjenju. Ista stvar je i sa Kosovom.

    I jos jedna stvar, sam tvoj primer o BiH je odlican primer zasto je decentralizacija dobra. BiH ima dva entiteta, FBiH i RS. Decentralizacija se pokazala kao odlicno resenje, jer je omogucila gradjanima RS da izbegnu losu ekonomsku sudbinu koja je snasla gradjane FBiH. U suprotnom, da je rec o centralizovanoj drzavi morali bi svi da trpe iste posledice loseg vodjenja drzavne politike.

  7. Marko

    @Ivan
    – Telekom Srpske je plaćen kreditom City Bank-a i vraća se iz poslovnih prihoda Telekoma. Nijedan dinar nije otišao iz budžeta, odnosno iz novca poreskih obveznika. Tvoja teza u vezi toga se može povremeno čuti ali je netačna.
    .
    – pošto te pare nisu iz budžeta, onda nikako ne bi mogle ni da pomognu smanjenju budžetskog deficita
    .
    – opet te pare nisu mogle da se potroše na škole i bolnice, jer je te pare dala City Bank Telekomu Srbije a ne Vladi Srbije
    .
    – Dobro je što si pomenuo penzije u Srbiji, polovina iznosa penzija u Srbiji se isplaćuje iz budžeta. U Republici Srpskoj se 0% isplaćuje iz budžeta već sve iz PIO fonda, pa koliko ima ima, što je ispravna politika
    .
    – primer BiH je odličan zato što je reč pruža mogućnost uporedne analize. Analiza jasno pokazuje da centralizovan entitet sa pravilnom makroekonomskom politikom ima superiorne rezultate u odnosu na decentralizovan sa lošom politikom.
    .
    Ja nisam protivnik decentralizacije ali ona nije magično rešenje i krije opasnost još veće korupcije, i tu se slažem sa Peđom. Decentralizacija je jedno drugo pitanje za neku drugu temu.

  8. Ivan

    @Marko
    To nije moja teza, to je apsolutno tacno. Usluge CityBank-e su koriscene za tzv. bridge finansiranje – sto je u potpunosti uobicajno kod preuzimanja. Ali novac je dosao iz privatizacionih prihoda Republike Srbije. Tacno, nisu iz budzeta, ali isto tako su mogle biti.

    Dalje, Telekom Srbija je monopolista i ove godine je podigao cene usluga fiksne telefonije u Srbiji kako bi „obezbedio dalji tehnicki razvoj i modernizaciju telekomunikacione infrastrukture“. Ako je Telekom tako profitabilo preduzece, zasto mora da podize cene svojih usluga za modernizaciju infrastrukture? Ako je zaista uzeo kredit od CityBanke na 646 miliona evra za kupovinu Telekoma R Srpske, zasto nije u stanju da dobije slican kredit za modernizaciju infrastrukture?

    Takodje, pri kupovini Telekoma R. Srpske, Telekom Srbije se obavezao na dodatne obaveze investrianja u infrastrukturu u iznosu od 50 miliona evra.

    Sama privatizacija je jako interesantna jer je drugi ponudjac bio Austrijski telekom koji je ponudio 467 miliona evra.

    Nije samo moje misljenje, vec brojnih strucnjaka da je telekom R Srpske preskupo placen kako bi se „pomogla“ R. Srpska. I da mi i danas placamo Telekom R. Srpske.

    Ne vidim kako decentralizacija utice na povecanje korupcije. I ne vidim kako bi stanje u korupciji u ovoj zemlji ikako moglo da bude gore. Ne mislim da je pitanje korupcije ne bitno, ali isto tako ne smatram da je u centralizovanim drzavama ima manje neko u decentralizovanim. Sta vise, praksa pokazuje sasvim suprotno – veca je korupcija u centralizovanim drzavama nego u u decentralizovanim.

  9. Peđa

    U centralizovanom sistemu je otkrivanje i kontrola korupcije mnogo jednostavniji posao. U decentralizovanim ju je mnogo teže suzbijati jer je u pojedinačnim slučajevima manja po obimu, ali je zato mnogo rasprostranjenija.

  10. Marko

    @Ivan

    Čak i da je tako, a složiću se da jeste, kad je u pitanju cena, tj da je preplaćen za 200 miliona evra, ostaće činjenica da je taj novac pametno upotrebljen. Za razliku od Srbije gde je novac od prodaje Mobtela i licence VIP-u pojeo mrak (sfućkan na plate i penzije) u ovom slučaju se ipak vidi gde taj novac ide – očišćena je rafinerija od dugova i utrapljena Rusima, renovirana i radi. Plaćeno je da se realizuje koncesija za autoput – kojim će se Banjaluka potpuno komunikaciono otvoriti prema zapadnoj evropi, Beogradu i Jadranu naspram čega će Sarjevo ostati obična zabit. Bilo je i promašaja naravno, nije sve bajno sjajno.

    Nevezano za konkretan slučaj, poenta je da društvo može napredovati ukoliko se novac ne troši na ogromnu administraciju, subvencionisanje penzija i korupciju – sve suprotno od onoga što imamo danas u Srbiji. Ako nastavimo da plaćamo nerad umesto rada – propašćemo. Zapravo već smo propali.

  11. Ivan

    @Pedja
    U centralizovanom sistemu kontrola i korupcija se teze detektuje, jer je najcesce koncentrisovana u odredjenim interesnim sferama i krugovima moci. I suvise je visoko da bi se tako lako raskrinkala. S druge strane oni koji bi trebali da se bave otkrivanjem korupcije to ne mogu, jer im ovi iz vlasti ne dozvoljavaju. Centarlizovani sistem omogucuje korupciju. Dokaz za to su ti sve zemlje kao sto je Srbija. Imas zakon protiv korupcije, i Savet za borbu protiv korupcije. Ali nista ne funkcionise jer: dokazi nestaju; svi ih ignorisu; nemaju nikakve poluge vlasti i drzavni organi ne saradjuju.

    Decentralizovani model vlasti omogucuje laksu detekciju korupcije, jer je mnogo bliza obicnim gradjanima i otezava formiranje interesnih grupa i centara moci. Upravo zato sto moc nije skoncentrisana na jednom mestu, pa samim tim razliciti interesi sprecavaju kreiranja onoga sto je poznato kao: „zavera cutanja“. Samim tim nezavisni organi koji rade na suzbijanju korupcije, rade svoj posao mnogo bolje.

    @Marko
    U potpunosti se slazem sa tobom. Republika Srpska je daleko bolje i efikasnije sprovela reforme od Republike Srbije. Izmedju ostalog, R Srpska je prva usla u reformu fiskalnog sistema i zahvaljujuci kadrovima dobijenim iz Replublike Srpske je Srbija uspela da uspesno izvrsi fiskalizaciju svojih javnih finansija i uvede red u fiskalnom sektoru.

    Medjutim, ono sto je mnogo znacajnije za Republiku Srpsku jeste da polako ulazi i u privatizaciju elektroprivrede. Time ce prestici sve zemlje u regionu i vrlo verovatno postati regionalni lider u ekonomiji, te se moze ocekivati velika migracija poslova iz Srbije u Republiku Srpsku.

    Nemam ja nista protiv drzave koja ulaze u infrastrukturu, vojsku, obrazovanje i zdravstvo odmereno i u skladu sa potrebama. Izmedju ostalog, to joj je i posao. Ja imam problem sa drzavom koja se ponasa kao banka i investira, daje kredite, kupuje preduzeca, prodaje preduzeca, pravi „velike poslove“, „stimulise“ potraznju, pomaze „mali biznis“ guseci slobodno trziste i slobodnu inicijativu, preusmeravajuci sredstva tamo gde ona smatra da treba da idu, a ne tamo kuda trziste zahteva. Drugim recima svojevoljno, samoljubno i centralisticki.

  12. Boban Bombaš

    Boban Nikolić-Bombaš

    Spamovanje fejsbuka nakon izbora

    „Siromašna stoka koja zarađuje samo 16.000 dinara je našla da glasa. Pu…“Jutro nakon izborne noći zateklo je korisnike fejsbuka u poplavi statusa u vezi sa novim predsednikom . Statusi su bili gotovo generički. Opšti utisak koji se mogao čuti kod većine pasivnih posmatrača na fejsbuku jeste velika lavina panike dobrog dela njihovih fb prijatelja, pomešane sa besom i mržnjom prema narodu. Statusi su išli jedan za drugim, kao da se radi o mnoštvu davljenika koji preko statusa prvo mole da ih neko spasi, a zatim kunu i nariču, psujući sve koji nisu glasali za Borisa Tadića. Nekoliko dana nakon toga su se vidno umirili. Nađe se još pokoje sporadično jadikovanje, sada već ne o novom predsedniku, već sve više na narod koji nije birao onako kako su mediji zaovedali. Danas ih nervira taj „prljavi, neobrazovani, siromašni, ogavni…“ narod. Iako mi nisu većina na fb, makar meni, potaklo me je da izdvojim nekoliko grupa ,,frendova“ po motivima koji su ih naveli da vređaju narod i prete pakovanjem kofera.
    Pravila ne moraju biti ispravna, ne moraju biti ni potpuna, ona su samo viđenje jednog korisnika fejsbuka o ovom fenomenu i nekoliko dobrovoljnih analitičara sa kojima sam razgovarao. Tako imamo nekoliko grupa.

    Prva grupa: neposredni ili posredni članovi DS-a.

    Iako su članovi stranke koja se zove demokratska, po svojim statusima ispadaju sve drugo, samo ne demokrate. Najveća većina je ličila na prirodne autokrate, nalsednike titovih komesara, koji su crvenu petokraku zamenili žutom, ništa drugo. Sve što vidimo, stavovi, retorika, isključivost, sve je isto kao kod njihovih totalitarnih predaka. Pojednostavljajući njihove dileme i ljutnju, oni kao da ne mogu poverovati u to da u demokratiji može pobediti iko drugi do demokratske stranke. ,,Demokratija znači vladavina i zaposlenje za članove demokratske stranke, logično, zar ne?“ To je njihovo viđenje demokratije. Sada su skroz zbunjeni i besni.

    Druga grupa: ljuti na bele listiće!

    Ljudi koji su na jednoj strani imali koaliciju oko DS-a, koaliciju oko SPS-a, koaliciju oko LDP-a, koaliciju URS-a, bojkot Dveri, beskurpulozno i bestidno navijanje svih relevantnih elektronskih medija, satanizaciju od strane najvećih štampanih medija, skoro celu intelektualnu elitu, najveći deo javnih i poznatih ličnosti, međunarodnu zajednicu na čelu sa vodećim zemljama EU i SAD, sve to mobilisano u cilju pobede njihovog kandidata, za svoj poraz krive bele listiće. Samo još fali da pozovu na streljanje izbornih apstinenata. NE, totalitaristi moji, pobedila je demokratija, birala je Srbija. Naviknite se i na demokratiju i na Srbiju, pošto ćete sa njima živeti dok vas ima, ili barem dok ne spakujete kofere kojima ste „mahali“ na fb statusima.

    Treća grupa: bezobrazni.

    To je ona grupa, ne mala, kojima egzistencija i lagodan život na neki način zavisi od vladajuće garniture, počevši od DS-a. Zadivljujuće je videti sa kojim prostaklukom su takvi napadali preko statusa srpski narod. Sa ogromnom dozom primitivizma su vređali sve prijatelje koji slučajno nisu glasali za njihovog kandidata. Masovno su se pojavljivale uvrede tipa: ,,stoko neobrazovana, izabrala si svog predsednika“, ,,krezavi i zatucani narod je izabrao, stidi se srbijo“ , ,,izabrali ste teleću glavu, po svom uzoru, stoko“ itd. Odvratno je i nabrajati dalje. Bilo je potrebo da mnoge uhvati frka za posao svog tate, mame, tetkinu vezu u ministarstvu, stričevu kombinaciju, da bi isplivao sav prostakluk i prizemnost, bezobrazluk prema poznanicima i prijateljima koji možda ne misle isto. Ne verujem čak ni da se sada stide svog jada, nije to taj tip koji bi se stideo. Zato, predlažem svima da ih slobodno peckaju i ne štede rečima, pokazali su se dostojni Vašeg otvorenog podsmeha.

    Četvrta grupa: bičarke.

    U ovu grupu spadaju sve mlade i brze devojke koje su po uzoru na teta Jelenu Karleušu osetile da i one treba da napišu svoje mišljenje. Poput svoje ikone, one su se ponajviše zgražavale, niotkuda, pošto do tog trenutka pojma o politici nisu imale. Prepoznajete ih po statusima: „wtf ***; btw on je ne pismen ! ; nezaboravite on nema diplomu, on je ne pismen. “ (verovali ili ne, upravo sam iskopirao ove stause). Najviše su spamovale fejs o 90-im bičarke koje žive život isto kao tih devedesetih. Nikad sebi piće platile nisu, pa ih mediji zaplašili da dolazi smak sveta, da propade silikonska dolina . . Videti ih u panici, zaista neprocenjivo dobar odećaj!

    Peta grupa: oprani.

    To su ljudi kojima je medijska mašinerija ipak isprala vijuge. Ne zanemarite efekat dugotrajnog čitanja Blica, Presa, gledanje elektronskih medija i sl. Kao što vidimo, mnogi su ipak oprani uzduž i popreko, pa su ponavljali već besmislene fraze o zatvaranju granica, sankcijama, devedesetim, ratu sa amerikom… Kada neki čovek ne primeti da on zapravo već 10 godina živi devedesete, da se Mali Sloba – Ivica Dačić i Boris Tadić ljube i grle već 4 godine, onda mu vi zaista ništa objasniti ne možete. Stvarno Vam kažem, od opranih ljudi dignite ruke i ne budite oštri prema njima. Jedino, kada ih slušate, tiho u sebi ponavljajte rečenicu: „Nisi ti kriv, jadan“. Jednom ispran čovek, ostaće takav, nema tu mnogo pomoći.

    Ovde mi ne pada na pamet da navijam za Nikolića niti sam njegov obožavaoc. Ovde se brani princip demokratije i smenjivosti vlasti. Ako se u svakoj civilizovanoj državi vlast menja na 4 godine, a samo kod nas to neki ljudi ne mogu da podnesu, tada stvarno imamo problem. Bilo bi dobro ili da prihvate demokratiju i povuku svoje gnusne uvrede na račun Srba ili da stravno spakuju kofere kako su i pretili na svojim fb statusma. Ima toliko totalitarnih društava i država gde mogu živeti, zašto bi se smarali sa ,,zatucanim Srbima“.

    Zaključak: totalitaristi su uvek isti! Plašili su se prvo šta će biti sa njihovim pozicijama posle večitog Tita, pa su se plašili šta posle Slobe, pa se isto sada plaše šta će biti posle večitog DS-a. I uvek su vređali. Uvek su vređali i vređaće sve Vas koji ne volite totalitarizam i koji ne razmišljate po šablonu.

    Na kraju, poruka za Vas koji ste gledali ovo sa podsmehom i čuđenjem. Ne budite zatvoreni, ne budite previše skromni, nemojte da vas bude sramota da im se otvoreno podsmevate. Kada su u pitanju genetski totalitaristi, ljudi koji ne vole demokratiju, ne vole promene vlasti, znajte da su oni najčešće i bezobzirni i bezobrazni. Videli ste kako su bez i malo pardona na FB statusima vređali Vaš narod, Vas, pa i prirodnu inteligenciju. Problem sa Vama koji ovo uviđate jeste to što ste previše blagi i dozvoljavate previše. Ukoliko budete i dalje tako pasivni, uvek će Vas totalitaristi jahati, ne samo finasijski, nego i moždano. Branite demokratiju! Branite sebe…

  13. Nikola

    Pedja, procitao sam sva tri linka koja ste ostavili na moje pitanje da li cete glasati u grupi Blogeri i sve sto mogu da kazem je svaka cast. Koliko god nas stav o neglasanju bio nepopularan, smatram da je pravi.
    Pogotovo kad pogledam ljude koji kazu ‘glasacu za najmanje od 20 zla’.

Ostavite odgovor na Marko Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Popunite izraz tako da bude tačan: *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.