Izbornik Zatvoriti

Regionalizacija Srbije – zamajavanje ili šarena laža?

Skraćena veza: https://pedja.supurovic.net/veza/2536

Republika Srbija, veliki grbIzgleda da se već počela pripremati nova predizborna platforma. Pod pritiskom Evropske unije i Vojvodine, a tek malo i potreba građana, političari su odlučili da regionalizaciju uzmu u usta i da na njoj počnu da grade poene.

Do sada se o potrebi decentralizacije društva i ekonomije Srbije nije ozbiljno razgovaralo a moj utisak je da ni sada nema neke veće ozbiljnosti – sve je to puko političarenje i podilaženje nekim interesima samo ne potrebama građana.

Zdravorazumski gledano, podela srpskog društva i ekonomije na regione jeste neophodna, jer sadašnji preterano centralizovani odnosi ne donose dobro, a vrlo je moguće da u budućnosti izazovu ozbiljna trvenja i nezadovoljstvo. Mislim da nije više potrebno mnogo objašnjavati zašto je potrebno da se Srbija regionalizuje, ali je itekako potrebno da se osmisli način kako da to bude urađeno.

Nažalost svi dosadašnji planovi regionalizacije zasnivaju se na političkim, ekonomskim pa i nacionalnim potrebama određenih interesnih grupa, a ne srpskog društva u celini. Regionalizacija, pak, treba upravo da se zasniva na ispunjavanju potreba celog društva, bez ugrožavanja njegovog opstanka i napretka.

Šta nam se trenutno nudi? Pre svega statistička regionalizacija koja je u stvari formalna, a posledica je direktnog pritiska Evropske unije da Srbija mora proći proces regionalizacije na putu evropske integracije.

Takva regionalizacija ne ispunjava potrebe društva i čak ih karikira jer predložena regionalna podela ima vrlo malo toga zajedničkog sa realnim potrebama stanovništva – često regioni obuhvataju teritorijalne celine koje nemaju skoro ništa zajedničkog, počev od društvenih i ekonomskih interesa a neretko su u vrlo nepovoljnoj međusobnoj teritorijalnoj poziciji, izolovani nepogodnom geografijom, i bez pogodnih saobraćajnih veza. Neretko, u istom regionu postoje dva ili više jakih ekonomskih centara tako da se stvara nepotrebno sukobljavanje oko nadležnosti i uticaja.

Takav je, na primer, budući Zapadni region (sam naziv pokazuje koliko je takav region neprirodan – čak nema ni pogodno ime koje može da uputi na postojanje bilo kakve celine). On obuhvata četiri grada od kojih svaki za sebe pretenduje da bude regionalni centar. Na sve to, Šabac i Valjevo su geografski toliko izolovani od Užica i Čačka, bez dobrih saobraćajnih veza tako da je funkcionisanje jednog takvog regiona potpuno nezamislivo. Takav region ni na papiru ne može da opstane, a ovo nije jedini region  kome se ovakvi problemi očitavaju.

Dodatno, postojeći plan regionalizacije izlazi u susret Vojvodini kao regiji čije političke vlasti poslovično teže ka otvorenom odvajanju od Srbije. Uzevši u obzir i da je to prevelika teritorija za jednu regiju, nesrazmerna drugim celinama u Srbiji, Vojvodina treba da bude podeljena na bar dva regiona.

Ne treba smetnuti sa uma ni otvoreno zalaganje muslimanskih nacionalista da kroz regionalizaciju dobiju regiju u kojoj bi imali nacionalnu nadmoć. Predviđena regionalizacija im to ne omogućava, ali je to i dalje pitanje koje će, sasvim izvesno, u budućnosti biti predmet političke trgovine.

Pre sprovođenja regionalizacije, neophodno je ustanoviti neke opšte principe koji će isključiti formiranje regiona u skladu sa bilo kojim drugim interesima osim opštih interesa našeg društva. Ti principi mogu biti na primer:

Princip promene iz korena

Neophodno je potpuno zanemariti sadašnju teritorijalnu podelu Srbije na nivoima višim od opštine i novu regionalnu podeli zasnovati na potpuno novim principima.

Princip jasnog definisanja uloge regiona

Region bi trebalo da obezbedi građanima koji u njemu žive kvalitetniji život, koji je posledica njihovog sopstvenog rada. To znači, pre svega, mogućnost da rade i zarađuju, ali i da raspolažu sa tim što su zaradili.

Neophodno je da stanovništvo regiona može da odlučuje o svojim opštim i zajedničkim potrebama i da ih zadovoljava, bilo da se radi o izgradnji puteva, obrazovnih centara, zdravstvenih centara, institucija kulture  i svega ostalog što se tiče napretka regiona i poboljšanja kvaliteta života.

Princip slobodnog stvaranja regiona

Regione treba da stvaraju društvene zajednice koje su upućene jedne na druge, i koje imaju jasne i izražene zajedničke potrebe i interese koje zajednički mogu da zadovolje.

Pogrešno je propisivati regione po bilo kom drugom ključu. Region treba da bude proizvod prirodne potrebe stanovništva an nekom prostoru da zajednički zadovoljava svoje interese, a ne propisane političkim odlukama, statističkim merilima ili zasnovan nekim drugim neprirodnim principima.

Regione treba da stvaraju opštine, tako što će pronaći svoje zajedničke interese i sklopiti međusobne sporazume kojima će odrediti te interese i način njihovog zadovoljavanja. Opštine, u odluci sa kim će da se regionalno udruže, treba da budu slobodne, s tim da teritorijalna povezanost mora neophodno biti ostvarena.

Princip funkcionalne podele nadležnosti

Formiranje regiona ne treba da znači da on određenu državnu ili društvenu funkciju preuzima od dosadašnjih administrativnih struktura. Baš naprotiv, sve državne i društvene strukture treba da imaju odgovarajuću ulogu u sprovođenju svih interesa društva. Opština, kao manja administrativna celina treba da ima nadležnost da odlučuje o svim pitanjima koja su za nju važna, ali da svoje odluke mora da usklađuje sa opštijim potrebama izraženim upravo kroz regionalno udruživanje ali i državu.

Tako i region treba da ima mogućnost da zadovoljava svoje opšte potrebe, ali usklađene sa oštim interesima iskazanim na državnom nivou.

Svako društveno pitanje može regulisati na državnom nivou, u okviru toga na regionalnom i na kraju na opštinskom nivou.

Uzmimo na primer obrazovanje. Neophodno je da opština, pa čak i manja administrativna jedinica treba da odlučuje o načinu zadovoljavanja potreba i interesa svog stanovništva za obrazovanjem, ali da to mora biti u skladu sa zajedničkim interesima na nivou regiona i naravno u skladu sa obrazovnom politikom koja je određena na državnom nivou. Kako u ovoj, tako i u svim drugim oblastima.

Dobro je, i da se u okviru regiona izbegne centralizacija. Ne moraju sve regionalne institucije biti smeštene u jednom administrativnom centru. Naprotiv, moguće je ostvariti takvu organizaciju administrcije da je građanima ona dostupna u mestu gde žive, a da ne postoji potreba da putuju u administrativni centar.

Naravno, postoje neki društveni interesi koji se po prirodi ne mogu sprovoditi na nižim nivoima društvene organizacije, te oni treba da budu ograničeni na državni ili izuzetno na regionalni nivo.

Princip regionalne zastupljenosti u donošenju odluka na svim nivoima

Građani treba da budu ravnopravno regionalno zastupljeni u svim nivoima vlasti i političkog odlučivanja. Politički sistem treba da bude tako organizovan da predstavnici građana na svakom nivou do Skupštine Srbije ispunjavaju princip ravnomerne regionalne zastupljenosti.

Princip očuvanja društvene i teritorijalne celovitosti države

Regionalna podela treba da bude tako sprovedena da ni na koji način ne bude ugrožena društvena ili teritorijalna celovitost države. To znači da se ne sme dozvoliti da se kroz regionalno udruživanje ostvaruje bilo koji interes koji po bilo kom osnovu izdvaja region na društvenom ili teritorijalnom principu, a koji može dovesti do separatizma.

Princip ravnomernosti regiona

Neophodno je obezbediti mehanizme koji obezbeđuju ravnomerni razvoj regiona. To se može obezbediti uvođenjem administativnih ograničenja u slobodnom regionalnom udruživanju – po kriterijuma minimalne i maksimalne veličine teritorije regiona, minimalnog i maksimalnog broj stanovnika, minimalne i maksimalne ekonomske moći regiona, ograničenja u izolovanju regiona po nacionalnoj strukturi stanovništva i sličnim kriterijumima. Oni regioni koji ne ispunjavaju minimalne kriterijume ne mogu biti formirani, a oni koji prekorače maksimalne, moraju biti podeljeni na manje celine.

Ekonomska ravnomernost se može ostvarati i upravljanjem prilivom novca u regione, tako da se ukupni društveni prihod ravnomerno i pravično raspoređuje. Cilj mora biti ravnomeran razvoj, a to znači da treba umanjivati proces slivanja novca iz ekonomski slabijih regiona u ekonomski jake centre, dovodeći do siromašenja jednih i bogaćenja drugih.

Potrebno je obezbediti da se novac stvoren u siromašnijim regionima tu i zadržava, kao i da se novac iz jakih ekonomskih centara vraća u siromašnije regione. To se može ostvariti pozitivnom poreskom politikom i raznim olakšicama, a delom se ravnomernost može ostvariti i kroz učešće regiona u finansiranju opštih društvenih interesa srazmerno svojom nivou razvijenosti.

Ravnomernost ne sme biti sprovođena kroz ujednačavanje. Ne treba težiti proseku nego podsticanju razvoja nerazvijenih. Merila razvijenosti treba da budu takva da odslikavaju stvarno stanje, a ne da predstavljaju svođenje na prosek. U Srbiji je neravnomernost razvoja previše izražena tako da uprosečavanje nigde ne vodi, jer je prosek i dalje ispod nivoa prihvatljivog.

Svestan sam da ovakvo razmišljanje lako može da naiđe na kritiku pa i podsmeh. Ne očekujem da se ovi principi mogu sprovesti jer mi je veoma jasno da politika i inače, a naročito u Srbiji, ne počiva na potrebi isunjavanja opštih potreba društva već skoro isključivo na zadovoljenje interesa pojedinaca ili malih interesnih grupa.

Ipak, ne mogu da očutim ovo svakodnevno zamajavanje kome su građani Srbije podvrgnuti. Umesto da razmišljaju o tome kao da na najbolji način ostvare svoje potrebe, dato im je da raspravljaju koji grad treba da bude regionalni centar.

16 Comments

  1. Ivan

    Apsolutno ste u pravu kada je u pitanju novi zakon o regionalizaciji, koji za cilj ima prividnu regionalizaciju sa ciljem da se maskira dalja centralizacija vlasti.

    Doduse, ne slazem se sa principima jednakosti ekonomskog razvoja regiona. Jer taj put vodi uvek nazad, centralizaciji vlasti i drzavne uprave. Takodje, treba dozvoliti slobodno donosenje pravnih propisa, koji nisu usaglaseni sa drugim regionima, a koji su u okviru ustava i ustavnih nacela. Jer se na taj nacin daje regionima da sami implementiraju svoja resenja, onako kako sami smatraju da je najbolje.

    Imali smo odlican zakon o lokalnoj samoupravi, koji je trebao da predstavlja pocetak korenite regionalizacije. No, njega je na kraju unakazio Kostunica novim zakonom o lokalnoj samoupravi, ciji je rezultat dalja centralizacija vlasti i predaja partijskim strukturama.

    Moram Vam reci da mi je jako drago kada vidim da nekoga briga sta se desava u zakonodavstvu. I kada neko siri i razvija politicku svest na lokalnom nivou. Svaka cast! Samo tako nastavite.

  2. Peđa

    Ne bih baš rekao da bi bilo dobro dati regijama toliku slobodu da donose sopstvene zakone. To bi pre svega napravilo haos jer bi građani morali da poštuju zakon one regije u kojoj se trenutno nalaze, a na ovako malom prostoru to bi bilo mnogo komplikovano.

    Pravno okruženje treba da bude homogeno, i time jednostavno.

    Ne vidim kako ekonomsko ujednačavanje može voditi centralizaciji. Ako su sve regije podjednako ekonomski razvijene onda ne posti ni težnja ka centralizaciji. Nasiprot tome ako postoji neujednačenost, oni ekonomski jači imaju težnju da postaju centri i da time još više uoštravaju nejednakost.

  3. Stevan Majstorović

    Nama iz Vojvodine je stvarno više glupo da objašnjavamo da nismo za odvajanje od Srbije. Zato menjam retoriku… i od sad ću da govorim da smo za pripajanje ostatka Srbije Vojvodini… pa nek onda neko drugi (a ne mi) dođe u poziciju da traži svoje novce od nas… a mi ćemo onda reći da su separatisti i autonomaši.

  4. Ivan

    Nisam rekao da regijama treba dati da donose zakone, vec pravne propise i podzakonske akte. Tako, na primer, odredjena regija moze samostalno propisati koje genetski modifikovane kulture su dozvoljene, a koje zabranjene za upotrebu. Na taj nacin same regije odredjuju svoju agrarnu politiku. Imaju vecu autonomiju u svom odlucivanju. Liberalizacijom propisa i procedura, mogu privuci vise stranih investicija itd.

    Ekonomsko izjednacavanje uvek vodi centralizmu. Zasto? Pa jednostavno, kako obezbediti ekonomsku jednakost? Svako ce reci da odredjenim, slabije razvijenim regionima, treba pruziti ekonomsku pomoc. To prakticno znaci da treba napraviti jedno centralizovano telo, koje ce odlucivati o tome kome ce se uzeti sredstva, neophodna za pomoc ekonomski slabije razvijenim regionima i opet se vracamo centralizaciji.
    Cilj decentralizacije je da se regionima pruzi mogucnost da sami raspolazu svojom imovinom i prikupljenim sredstvima. Donosenje sopstvenih podzakonskih akata omogucava, snalazljivijima, da kroz pametne poteze privuku vise stranih investicija i stvore industrijske zone. Sto, dalje za rezultat ima vise radnih mesta, a samim tim visi standard gradjinima, razvoj i sve ostalo.

    Stevane, mislim da se gradjani plase pricom o odvajanju Vojvodine, kako bi se sprecila decentralizacija. Ovi u Beogradu mnogo vole da trose pare gradjana Srbije. A kada bi doslo do decentralizacije, onda bi morali da zive od sopstvenog rada, a ne od silnih monopola koje su napravili.

  5. Peđa

    Taj primer sa genetski modifikovanim kulturama ti baš i ne stoji. Ako se na nivou državi odobri ili zabrani gajenje gentskimodifikovanih kultura onda to mora važiti na nivou cele države. Drugačije je nepraktično, jer ako recimo neka regija dozvoljava genetski modifikovanu hranu a druga ne, ond amora da postoji i nova administracija koja će to da sprovodi, uključujući i dodatnu kontrolu hrane u trgovini između regija – neku vrstu carine.

    Upravo takve ideje i pokaѕuju da regije ne treba da se ponašaju kao države u državi, odnosno ne mogu imati toliki nivo nezavisnosti da se postavlja potreba uvođenja kontole prometa roba i dobara između regija – nešto što veoam podseća na carinu.

    Tu bar ne moramo da nagađamo, znamo kako je bilo dok smo bili u nesimetričnoj zajednici sa Crnom Gorom.

    Neki centralni organi vlasti naravno da moraju da postoje jer oni predstavljaju državu. To nije centralizacija. Centralizacija je kada se promet dobara, roba, ljudi i profita svodi na jedan (ili nekoliko) jakih centara. Upravljanje zajedničkim poslovima nije centralizacija.

    Potpuno ekonomska nezavisnost iprepuštanje sopstvenoj snalažljivosti bi imalo smisla da ne postoji zatečeno stanje koje je posledica nepravde i neravnomenrog raspoređivanja decenijama unazad. Ne može sad da se kaže puj pike ne važi, sad svako svojim putem.

    Ne tako davno Beograd na primer nije imao baš ovakvu poziciju na tržištu, već ju je dobio nepravednom raspodelom ljudi, dobara, roba i profita. Suprotno njemu, neki ne tako davni jaki ekonomski centri su potpuno osiromašili i sada ne mogu da napreduju čak i ako im se da poptuna sloboda da sami raspolažu svojim prihodima.

    Neophodno je da se sadašnja prevelika nesrazmera u razvijenosti prvo dovede na neki razuman nivo, a onda tek može da se govori o oslobođenju. Za sada, oni koji su postali ekonomski moćni zahvaljujući siromašenju ostalih, moraju prvo da potpomognu da se osiromašeni dovedu na ekonomski nivo koji im omogućava ne samo napredak, neko opstanak uopšte.

    Put ka odvajanju Vojvodine je sasvim očigledan. Interesna grupa koja ima vlast u Vojvodini preduzima korake koji su blago rečeno nekorektni. Da je vojvođanski put pravi odn abi ga podržale i ostale oblsti koje ne spadaju u Beograd. Ali one se protive, jer to što radi Vojvođanska vlast je put ka otcepljenju, a to nama u drugim delovima Srbije van Beograda nije cilj.

    Pod parolom „Gde su naši novci?“ se rade stvari koje nikakve veze sa novcima nemaju.

  6. Marko

    Slažem se sa Pedjom. Posto sam ja iz Vojvodnine, smatram da su potezi Pajtića, Čanka i ekipe iritirajući, nekorektni, i sa zadnjom namerom.

    Za to možemo da zahvalimo Borisu Tadiću i Demokratkoj stranci koja im to dozvoljava i koja je celi problem i stvorila.

    Čankova Liga ima oko 5% glasova u Vojvodstvu Srpskom a javnost stiče utisak da svi u tako misle.

    To je isključivo zbog političke trgovine DS koja im pušta vlast na pokrajinskom noivou zarad podrške na republičkom.

    Ja jesam za reginalizaciju, jer ovako kako je sad ne funkcioniše, ali nisam za rastakanje države.

    Paradoksalno, ali istinito, nama u Vojvodini Čanka na vlast nam je instalirao Beograd.

  7. Ivan

    Cilj regionalizacije je da pruzi regionalnim upravama vecu vlast i nadleznost nad svojom teritorijom. A samim tim vecu kontrolu stanovnistva nad svojom okolinom.

    Centralizacija je potpuno suprotan koncept, koji podrazumeva koncetraciju vlasti na jedno mesto, a samim tim odlucivanja i kontrole.

    Koja je, onda, poenta regionalizacije i decentralizacije, ako ces opet imati jedan centar, jedno regionalno telo koje ce ti govoriti sta da radis.

    Sto se tice genetski modifikovanih proizvoda. Mislim da je to odlican primer. Jer ako ti se ne svidjaju, nemoj ih kupovati. Smanjena potraznja, dovesce do smanjene proizvodnje i samim tim ce postati neisplativi.

    Medjutim bolje pitanje je, koja je poenta zabraniti proizvodnju genetski modifikovanih proizvoda, a zatim uvoziti iste? Pa, nema je. Ali to se desava danas.
    OK ja mogu da prihvatim da ce odredjeni region, da bi zastitio sebe ili svoje organske proizvodjace, zabraniti bilo kakve genetske modifikovane proizvode. Ali zasto sprecavati neki siromasniji region da kroz genetski modifikovane proizvode poveca izvoz, smanji spoljnotgovinski deficit citavoj zemlji i donese ekonomski boljitak svom regionu? Zato je potrebno da regioni misle sami za sebe i sta je u njihovom najboljem interesu. Ne da im neko iz Beograda, ko inace uvozi iste te genetski modifikovane proizvode, govori da oni nisu zdravi i da ih ne treba proizvoditi.

    Ono sto se desava sa Vojvodinom ne vodi ka nezavisnosti. Ali vodi ka regionalnoj nejednakosti. Jer ce drugi regioni sada jos vise zaostajati za Vojvodinom. Upravo zato sto oni ne mogu da donose odluke koje Vojvodjani mogu.

    Sto se tice smanjivanja nesraznmere izmedju regiona i ekonomske pomoci slabijima. Ne znam za tebe, ali ja ne bi voleo da me neko kaznjava za moj uspeh. A to je upravo ono sto ce se desiti. Uspesniji ce biti kaznjeni za svoj uspeh u korist neuspesnih. Tom logikom su pokusali da pomognu zemljama u Africi, pa pogledaj koliko im je to pomoglo. Njihova ekonomska zavisnost o stranim donacijama se samo povecala. A Afrika je, inace, najbogatiji kontinent na planeti.

    Beograd je svoju ekonomsku superiornost zasnovao na drzavnim monopolima. Na cinjenici da za sve moras da ides u Beograd. O svemu se odlucuje u Beogradu. Pa, samim tim, najbolje ti je da budes i radis u Beogradu. Ne smatram da ljudi koji dobro rade treba da budu kaznjeni zato sto zive i rade u Beogradu i zato sto su uspesni.

  8. Peđa

    Ne treba sve gledati crno – belo. Centralizovana i decentralizovana vlasti nisu suprotnosti. Vlast u jednoj državi po svojoj suštini mora biti centralizovana. Inače vlasti nema.

    Proces decentralizacije ne poništava centralnu vlast nego se time smo neke nadležnosti centralne vlasti prenose na niže obliek vlasti koji su bliži građanima i tako mogu brže i praktičnije da se primenjuju i zadovoljavaju njihove potrebe.

    U tom postupku treba prenositi one nadležnosti za koje to ima smisla i u meri u kojoj to ima smisla. One za koje je očigledno da nema smisla prenositi ih na lokalne samouprave su recimo granična služba, vojska, policija i slične službe. Stbar je samo u tome da se dobro proceni i na lokalne samouprave prenesu nadležnosti koje će tako biti funkcionalnije, odnosno sprovodiće se praktičnije i efikasnije.

    Nemoguće je napraviti državu u kojoj je vlast potpuno decentralizovana. To onda više nije država. Određene nadležnosti moraju ostati u domenu centralne državne vlasti, da bi država mogla da funkcioniše.

    Naravno, decentralizacija ne može da funkcioniše ako se centralna vlast i dalje bavi stvarima koje ometaju slobodu u regijama, zato je i neophodno da regije i u samoj centralnoj vlasti budu ravnomerno zastupljene, najpre kroz njihove predstavnike. U članku sam to naveo kao neophodan princip: da regije budu ravnomerno zastupljene u centrlanoj vlasti sve do nivoa Skupštine. Tako centralna vlast neće moći da bude upotrebljena u korist samo neke povlašćene regije.

    Primer sa genetski modifikovanom hranom je nezgodan jer tu postoji posebno pitanje da li tako nesto uopte treba dozvoliti ili ne. Ja govorim o opštem prinipcu, da nijedna regija ne sme imati nadležnosti kojima može da ugrožava druge regije. Ako jedna regiaj dozvoli proizvodlju i promet modifikovane hrane a druga to zabrani, onda su da tva propisa u ozbiljnoj koliziji jer ih je nemoguće sprovesti usled nepostojanja graničnih službi između regija.

    Da se manemo genetski modifikovane hrane, šta ako neka regija odluči da ukine carine na neke robe? Ta roba će na slobodnom unutrašnjem tržištu biti dostupan na celoj teritoriji države pa i u onim regijama koje nisu ukinule carine. Šta ako neka regije proglasi marihuanu i druge lake droge legalnim?

    Promet robama u okviru države je nemoguće kontrolisati, jer na unutrašnjem tržištu ne postoje odgovarajući mehanizmi, a odgovarajući mehanizmi su granice i pogranične službe.

    Upravo ovakvu situaciju smo imali sa Crnom Gorom dok smo sa njom bili u zajednici i oni su to zloupotrebljavali u toj meri da je Srbija morala da oformi granične službe prema Crnoj Gori iako je to sve bila jedna država. Valjda smo se na tom primeru naučili nečemu?

    Insistiranje na takvom nivou decentralizacije koji uslovljava da se izmeđšu regija moraju postaviti granične i inspekcijske službe, a da protok roba i ljudi ne može biti slobodan, već se mora kontrolisati, nije ništa drugo do zagovaranje otcepljivanja nekih regija ili čak rasparčavanja države u celosti.

    Da bi se decentralizacija mogla sprovesti neophodan uslov je da se smanji nesrazmeran razvoj koji je posledica centralističkih procesa. Ne može se početi od zatečenog stanja jer zatečeno stanje nije posledica uspešnog rada nego povlašćenog položaja jednih i nezavidnog položaja drugih.

    Sadašnje tržišpte u Srbiji je cnetralizovano i ono ne sme osati takvo u procesu decentralizacije. Decentralizacija neće zaživeti ako Beograd i dalje ostane toliko jači ekonomski centar da će i dalje sva ekonomija biti usmerena ka njemu. Naravno, Beograd treba da bude centar ali nezahvaljujući tome što je odvukao sav novac iz ostalih oblasti u Srbiji.

    Nije kažnjavanje kada nekome ko se obogatio zahvaljujući nelojalnoj konkurenciji i povlašćenom položaju oduzmeš takvo bogatstvo i vratiš ga onome od koga je ono oteto. Taj proces svakao neće osetiti oni koji rade i koji su uspešni u svom poslu. Za njih sve ostaje isto, samo što Beograd više neće moći da raspolaže svim prilivima u budžet, nego će jedan deo morati da odvoji i raspodeli onima koji su manje razvijeni.

    Ne može se dozvoliti da Beograd može da gradi tolike mostove, puteve i autoputeve, a da pri tom u ostalom delu Srbije nema para ni da se zakrpe rupe i ako je dobar deo tih para koje Beograd troši u stvari uzeo iz cele Srbije zahvaljujući procesima centralizacije.

    Dobro je što će decetralizacijom novac ostajati u lokalnim samoupravama, ali šta sa parama koje su do sada pokupljene? Puj pike ne važi? Neće moći.

    Postupak postizanja ravnomernog razvoja može da bude jednostavan. Uzme se neko razumno merilo razvijenosti i razuman ciljni odnos između najrazviejnijih i nerazvijenih. Tada se raspodela vrši tako da oni koji su razvijeniji delom vraćaju novac u nerazvijenije oblasti (najbolje kroz investicije i javnom sektoru odnosno infrastrukturi, jer su pravo tu najviče i vide razlike). Kako prolazi vreme, razlike između nerazvijenih i razvijenih će se postepeno smanjivati, a time i obaveza prelivanja finansija, sve dok se ne postigne ciljni odnos razvijenih i nerazvijenih. Tek tada može da se stvar prepusti slobodnom tržištu.

    Dodatno, može se na državnom nivou ustanoviti poseban porez na investicije koji će biti namenjen za postizanje ravnomernosti, a koji će zavisiti od razvijenosti regije. Tako u regijama koje su veoam razvijene taj porez bi bio veći a u onim koje su manje razvijenemanji ili bi bio ukinut. Tako bi investitori bili motivisani da ulažu u manje razvijenim oblastima, a ostvareni prihodi bi se opet koristili za investicije u javni sektor i infrastrukturu.

    Ako se tako ne uradi, nerazvijeni su osuđeni na propast jer oni nemaju od čega da počnu. Nemaju puteve jer kad se odlučuje o gradnji puteve uvek se ulaže u Beograd i Vojvodinu a za ostale se zaključuje da „nema ekonomske opravdanosti“. Samid a finasiraju ne mogu, jer im je privreda potpuno opustošena ponajviše tako što su investitori iz Beograda pokupovali preduzeća po Srbiji da bi ih zaustavili i omogućili svojim preduzećima koja se nalaze u Beogradu, da preuzmu tržište.

  9. Ivan

    Ispravljanje nepravdi kroz oduzimanje su pokusali kumunisti posle drugog svetskog rata. Svi smo svedoci toga sta se desilo. I sve mi to nekako lici na marksizam.

    Licno, veliki sam protivnik bilo kakvih poreza. Pogotovu na investicije. Javna potrosnja u nasoj zemlji je, prema priznanju samih vlasti, oko 47%. Neke procene su da je poresko opterecenje 57% BDP!!!!! Primer, u Svedskoj je 30%, koja se smatra jednom od najoporezovanijih zemalja EU.

    Pogledajte samo sta se desilo kada je pala cena nafte na svetskom trzistu. Prvo su podigli akcize, jednom, pa drugi put. Zatim su uveli novi porez na gorivo, koji ce navodno otici na izgradnju novih puteva, pa su onda uveli i neku novu ekolosku taksu. Dok nisu nabili cenu goriva na proslogodisnji nivo. Kada je cena nafte na svetskom trzistu pocela da raste, samo su podigli cenu goriva. Nisu ukinuli one silne poreze.

    Mislim da se sustina nase, sada vec rasprave, vrti oko sledeceg: „šta ako neka regija odluči da ukine carine na neke robe? Ta roba će na slobodnom unutrašnjem tržištu biti dostupan na celoj teritoriji države pa i u onim regijama koje nisu ukinule carine.Šta ako neka regije proglasi marihuanu i druge lake droge legalnim? “

    U Vasoj prethodnoj izjavi bih samo zamenio rec „carine“ sa recju akcize, poreze i druge namete. I kada bismo ga primenili na mom primeru cene goriva. Jasno je da bi u tom slucaju ljudi iz tog regiona isli da kupuju gorivo u drugi region, koji nema te akcize i poreze, a samim tim ima jeftinije gorivo.

    Na taj nacin ce onaj region koji preterano opterecuje svoje gradjane raznim nametima biti kaznjen. Poslovi ce migrirati ka onim regionima i regionalnim vlastima koje stede i ne rasipaju. Koje pametno i savesno investiraju svoje resurse u razvoj i infrastrukturu.

    Kada je reci o marihuani, to znaci samo da ce narkomani odluciti da se nastane na regionu koji je proglasio te supstance legalnim. Kriminal od prodaje marihuane u drugim regionima bi opao; jer, zasto bi neko kupovao i uzivao marihuanu u regionu gde je to ilegalno; i gde bi mogao biti kaznjen za to, kada moze legalno kupovati istu u regionu gde je to legalno.

    E, sad na regionu koji je marihuanu proglasio legalnom, je posao da se izbori sa silnim narkomanima i svim drugim socijal-ekonomskim problemima koje narkomanija vuce.

    Sto se tice Crne Gore. Nije se ona osamostalila zbog carine, vec zato sto nije htela da slusa Beograd. Zato sto nije htela da zavrsi kao Nis, koji inace ima vise stanovnika nego Podgorica, Budva i Kotor zajedno. Nisu oni otisli zbog Srbije ili Srba, vec zbog Beograda i centralizma koji on namece.

    Da li si ti mogao da zamislis, da ce posle odvajanja Crne Gore mleko kravica i jogurt kostati manje u Crnoj Gori, nego u Srbiji? Mislim, kakav apsurd. Mi ih proizvodimo, i kod nas su skuplji nego u zemlji u kojoj ih izvozimo.
    Mislim da smo svi mi malo zaplaseni tom decentralizacijom, zbog skorasnjih otcepljenja. A sve mi se, nekako cini, da nas namerno plase…

  10. Peđa

    Ivane, ne mogu baš reći da razumem za šta se ti tačno zalažeš. Ti bi hteo regionalizaciju ali da se ništa nepromeni.

    Valjda je normalno da se ono što je nepravedno stečeno vrati onome od koga je uzeto, ne vidim zašto ti je tu problem?

    Poreska politika može da bude svakojaka, pa recimo i u tome da se porez smanjuje po nekom kriterijumu. To je sasvim prirodan instrument kojim država raspolaže.

    Vaše tumačenje situacije kada neka regija nešto dozvoli što je u drugim regijama zabranjeno je potpuno neodgovarajuće.

    Nije poenta u tome gde će da se skupljaju narkomani, nego što takvom nekom odlukom regija može da omogući da u državu nesmetano ulaze robe koje su u drugim regijama zabranjene a da ne psotoji način da se te regije zaštite od prometa takvih roba osim da formiraju i zatvore granice prema regiji koja ih ugrožava.

    Borba protiv kriminala i trgovine narkoticima bi postala bespredmetna u celoj državi jer bi takva regija bila utočište kriminalcima – mesto gde mogu da odu u bilo kom trenutku bez ikakvih komplikacija jer ne postoji granica i granična služba. Zamisli samo situaciju dapoliciaj u jednoj regiji napravi poteru za kriminalcem i on uspe da im ispred nosa pređe na teritoriju druge regije gde više nije kriminalac.

    Na kraju, ispade da bi i policija i vojska a i carinska služba takođe trebalo da se decentralizuju kako bi se država poptuno decentralizovala i da bi postojala samo na papiru.

    Ništa bolje nije ni ako se radi o uvozu bez carina – to je direktan atak na sve regije u državi koje carnu ne ukinu.

    Na kraju krajeva, to je odličan mehanizam da se zlopuotrebi decenralizovani sistem za pravljenje još većeg jaza između razvijenih i nerazvijenih. Država je zavisna upravo od fiskalnih prihoda i neka regije sebi može da priušti da ukine određene poreze samo ako je veoma jaka ekonomski. To znači da bi potencvijalno takve mere urpavoprimenjivale regije kje su već ekonomski jake, jer one slabe to ne mogu da urade a da ozbiljno ne ugroze opstanak. To bi tek bila nelojalna konkurencija koja bi proces još većeg raslojavanja samo dramatično ubrzao.

    Sve više sam uveren da se vi u stvari upravo zalažete za secesionističku decentralizaciju.

  11. Ivan

    Ne, niste me razumeli. Carina i kontrola protoka robe je nesto sto je deo suvereniteta jedne drzave. I regije sa tim nemaju nista. Realno, ja ne predlazem nista novo. Model koji ja predlazem se vec primenjuje u Svajcerskoj, SAD-u, pa i Nemackoj.Mozda je moj model najblizi onom u SAD-u, ali to sad nije bitno.

    Gledajte, decentralizacija ne podrazumeva oduzimanje suveriniteta. To je ono sto vi mesate sve vreme i sto vas, po mom misljenju, zbunjuje. Dakle, regioni nemaju suverenitet, vec imaju pravo odlucivanja u oblastima koje im dozvoljavaju ustav i zakoni Republike Srbije. A lokalna vlast odlucuje kako ce sprovoditi iste.

    Ako bismo primenili vas model, sa preraspodelom dobara, vratili bi se na isti centralisticki model. Jer da bi razvijeniji region platio pomoc nerazvijenom, mora podici poreze. Sto znaci da ce politicari tog regiona reci svojim biracima, da moraju da podignu poreze, jer ih centralna vlast tera da plate drugom regionu pomoc. A to za stanovnike znaci vise cene, inflaciju, manje plate i materijalnu nestabilnost.
    Sta ako stanovnici tog regiona kazu da nece da placaju tu pomoc? Sta ako oni smatraju da centralna uprava nepravedna, kada ih primorava da placaju pomoc drugom regionu? Sta ako zakljuce da im se zbog toga ne isplati da budu deo Republike Srbije? Sta ako odluce da proglase nezavisnost?

    Vidite, efektivno, sada ste vi taj, koji se zalazete za secesionisticku decentralizaciju!

    I to je glavni razlog zbog koga sam protiv ekonomske preraspodele. Zato sto to samo pojacava ideje secesionizma. Ne stisava ih. Sloboda u donosenju sopstvenih odluka i dobrovoljne pomoci su mnogo jaci u stisavaju secesionizma i jacanju zajednistva.

    Slazem se sa vama da ono sto nam predlazu nije nista drugo do statisticka regionalizacija sa ciljem da se dalje centralizuje vlast. Kao i da se o tome nedovoljno raspravlja u javnosti, a da je to jedno od najvaznijih pitanja za buducnost ove zemlje. Ali, mogu videti, takodje, da su Vasi stavovi daleko konzervativniji od mojih. Mozda sam previse liberalan za Vase poimanje. Ne znam. Ali ono sto znam, i u sta sam siguran, je da nisam secesionista.
    Lokalne samouprave moraju preuzeti odgovornost za svoju nespospobnost. Vranje, koje je pune tri godine uplacivalo novac od taksi sa pogresnim pozivom na broj i ostalo ukraceno za visemilionski prihod od naplacenih taksi, zasluzuje da bude jedna od najsiromasnijih samouprava u Srbiji. Izvinite molim vas, ali ako ste nepismeni, nemate pravo da se zalite da vas je neko doveo u nepovoljan polozaj. Krivi ste za to sami. I zato, kazem, ne valja ekonomska preraspodela.

  12. Peđa

    Mislim da sada već zamenjujete teze.

    Nijedan razvijeni region ne mora da povećava poreze. On bi od svojih postojećih budžetskih prihoda izdvajao deo novca da bi ga vratio onima kojima ga je uzimao decenijama ranije. To nije pomaganje, to je vraćanje duga. Uznost tih sredstava ne mora d abude takav da dovodi u pitanje razvijeni region, baš naprotiv. Ideja je da se proces vraćanja sredstava odvija u dugom vremenskom periodu (isto kao što su ta sredstva i uzimana).

    Naravno da region ne sme da iam suverenitet ali vaše ideje da regin ima toliku slobodu, praktično znače suverenitet, ili makar ugrožavanje drugih regiona u toj merio da će oni da nastoje da ostvare suverenitet kako bi se zaštitili.

    Ne možete sadašnju izuzetnu neravnomernost u razvoju opravdavati nečijom nesposobnošću ili nepismenošću ili ne znam čime sličnim. Sadašnja nerazvijenost je pre svega posledica toga što je sav višak prihoda odlazio u centre moći tako da drugi nisu imali ama baš nikakvu priliku da se razvijaju, bez obzira na svoje sposobnosti. Čak i oni koji su znali šta bii kako bi, nisu mogli mnogo da učine jer nisu imali čime da finansiraju projekte.

    Kada je do pre nekog vremena bila aktuelna izgradnja autoputa do Požege na primer, upavo iz Beograda su poručivali da taj put nema ekonomsku opravdanost. Da, za Beograd je nema, ali za unutrašnjost taj put je preko potreban i neophodan da bi uopšte imali neku budućnost. Međutim, unutrašnjost ne može da finansira izgradnju tog puta, jer im je sve pare oteo Beograd, a dobrim delom i Novi Sad.

    Slično, u Užicu odavno postoji gotovo projekat da se bivši vojni aerodrom transformiše u civilni aerodrom, što bi bilo vrlo značajno s obzirom na turistički interesantne lokacije u užičkom kraju. Međutim, opet iz Beograda poručuju kako to nema ekonomsku opravdanost i projekat je stopiran. Naravno, taj aerodorom je Beogradu potpuno nebitan, ali ovom kraju je i on od vitalnog značaja za razvoj. Para nema, jer su sve pare otišle u Beograd.

    Da stvar bude gora, nije Užice samo u takvojsituaciji, već praktično svaka lokalna samouprava van Beograda i Novog sada je u potpuno istoj poziciji – imaju potrebu, znaju način kako da potrebu zadovolje, ali nemaju pare jer im sve pare idu u Beograd i Novi Sad.

    Čak i da se sutra izvrši decentralizacija, sve lolane samouprave van Beograda i Novog sada opet ne bi bile u stanju da ostvare preko potreben projekte jer su već decenijama pljačkani. insfrastruktura je u raspadu, privreda je kolabrirala i sav novac je završio u Beograd u Novom Sadu. To prihoda što bi oni sada decentralizacijom mogli da imaju na raspolaganju je smešno malo i potpuno nedovoljno za opstanak.

    Sa druge strane u Beogradu je situacija sasvim drugačija, pare se troše nemilice, čak i na gluposti, pa i na to da se jedni te isti bulevari po tri puta nanovo asfaltiraju.

    U takvim uslovima krajnje je neodgorovno zaovarati politiku „puj pike ne važi, što je bilo bilo je a sad svako na svoju stranu“.

  13. Ivan

    Sto se tice rasipnistva u Beogradu, tu se apsolutno slazemo. Medjutim, mislim da problem lezi drugde. Ne zato sto nema novca, vec zato sto bi Beograd time imao konkurenciju.

    Vidite iz istog razloga su zabranili aerodromu Dusan Silni, u Nisu, carter letove, iako je isti tehnicki osbosobljen da radi mnogo vise. Ali, Beograd drzi monopol na carter letove i na taj nacin zgrce ogromno bogatstvo. Pogledajte karte u regionu, svuda su i do 80% jeftinije, nego na aerodromu Nikola Tesla.

    Ako je jeftinije nabaviti poslovni prostor, radnu snagu u Uzicu ili Nisu nego u Beogradu. A do istih se moze stici avionom. Pa, onda bi strani investitori rado ulagali u te gradove, a ne u Beograd, koji je vec prepun i zagusen saobracajnim guzvama. Vidite, sve se tu zapravo vrti oko monopola.

    Da vam sutra daju dozvolu za carter letove, sa ovim jeftinim avio prevoznicima kao sto su Orange i RyanAir, preuzeli bi ste trziste. Toga se najvise plase, a ne da ce izgubiti pare, ako vam propadne ideja.

    Sto se tice zamena teza. Problem nije u tezama, vec je problem u nacinu naplate prihoda. Problem postoji, manje vise, vec dugo i to ne samo u naplati prihoda. Ima ga u korporativnom upravljanju, drzavnom upravljanju itd. U engleskoj literaturi je poznat kao principal agent problem. Ne znam kako bi se to prevelo na srpski. U svakom slucaju imate vise o tome na http://en.wikipedia.org/wiki/Principal_agent i to je glavni razlog zasto se ja uporno protivim vasoj ideji. Koja je na prvi pogled lepa, ali vrlo opasna. Nije, budzasto, ona poslovica: „Put do pakla poplocan je dobrim namerama.“

    Sto se tice podizanja granica i suveriniteta. Pogledajte evropsku uniju. Granice su slobodne, promet ljudi i dobara je slobodan i nema kontrole. Medjutim, Nemacka se ne nalazi ugrozena sto druga zemlja, Holandija, ima legalizovanu proizvodnju i promet marihuane. Nema nikakvih carina, niceg. Ali se zakon u Nemackoj i dalje postuje. Ukoliko vas uhvate da krsite zakon, uhapsice vas i osuditi. Ukoliko pokusate da pobegnete u drugu clanicu unije, uhapsice vas tamo, pa vas izruciti i opet osuditi. Cak je mnogo teze pobeci zakonu, jer je saradnja policija clanica daleko veca, nego sto je slucaj kod nas.
    Kod nas je cak mnogo lakse, sve sto treba da uradite jeste da odete na Kosovo. Nasa policija ne priznaje njihovu, niti njihova hoce da saradjuje sa nasom. Mozete da radite dole sta hocete. Niko vas nece dirati.

    Mnogi protivnici EU smatraju da su time sto su otvorile granice, prakticno izgubili suverinitet. Iako zemlje clanice i dalje mogu da donose sopstvene zakone, menjaju ustavne odredbe itd. A ja se samo zalazem da se regionima dozvoli da donose sopstvene podzakonske akte, kao sto su uredbe, pravilnici, odluke itd. Dok bi se sve ostale odluke donosile na nacionalnom nivou. Drugim recima, vece ucesce u izvrsnoj vlasti. Bez govora o suverenitetu!

  14. Marko

    Neravnomernost u razvoju je uglavnom posledica istorijskih okolnosti, iako je mnogo vremena proslo.

    Sto je neki kraj kasnije oslobodjen od Turaka manje je razvijen, jer jednostavno kasni, on dok sagradi put razvijeniji delovi su vec otisli negde dalje.

  15. Peđa

    Ivane, situaciju Srbiji nikako ne možemo porediti sa Evropskom unijom. Prvo, Evropska unija pokriva mnogo veću teritoriju, a drugo, Evropska unija je unija država, koje postoje i funkcionišu kao takve te imaju instrumente da vlast sprovode na svojoj teritoriji kao i svaka država. U regionalnoj podeli takvih instrumenata nema.

    Inače, nemam ništa protiv da se regijama daju veća ovlašćenja ali se to mora raditi postupno. Počnemo sa onim što je vaćno a onda se prema proceni šta je korisno i praktično, njihova ovlašćenja mogu menjati – i povećavati i smanjivati, zavisno od iskustava.

    Što se tiče propisa, vi se zalažete za ovlašćenja regijama da donose podzakonske akte, što je sasvim u redu, ali kao primere navodite stvari koje nikako ne mogu biti predmet podzakonskih akata nego isključivo zakona.

  16. Šumadinac

    Švajcarska ima 7.610.248 stanovnika, Srbija Prema popisu iz 2002. godine ima 7.498.001,, što znači da smo slični, ali Švajcarska ima 26 Kantona, koji su autonomni, U Srbiji postoji neka asimetrična autonomija, Vojvodina ima autonomiju, a ostatak Srbije nema autonomiju :). Ne treba da ima Vojvodina autonomiju, jer samo se menja centralizam Beograda za centralizam N. Sada. Treba da dobiju autonomiju Srem, Banat, Bačka pa možda i još dalje podeliti Banat na dva, severni i južni, Bačku isto. Centralnu Srbiju podeliti isto po nekom logičnom principu. Ovo što sad nazivamo opštine nigde u svetu nije poznato. Opština je u stvari ono što je sad mesna zajednica, jer opština kao što i termim kaže je teritorija na kojoj žive ljudi koji imaju zajedničke probleme, ljudi koji „opšte“,“komuniciraju“ ili žive u zajednici. Kako može da bude opština od 100.000 stanovnika.

    Ako švajcarska može da ima 26 kantona, možemo i mi bar 15 16, sigurno bi tad bilo Srbiji bolje. Ali tad se postavlja pitanje, šta ćemo sa Beogradom.

Ostavite odgovor na Peđa Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Popunite izraz tako da bude tačan: *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.