U današnje vreme, grafički dizajn, pre svega kroz lako dostupne programske alate postaje dostupan i mnogim ljudima koji nisu dovoljno upućeni u grafičku struku i grafiči dizajn. Ovo je kratki osvrt na neka pravila kojih se treba pridržavati.Članak ne može poslužiti da nekoga nauči grafičkom dizajnu ali bar može da mu da neke smernice na šta da obrati pažnju i šta treba da uči.
Definicije
Logotip je izraz potekao od grčkog logotipos (λογότυπος) a predstavlja grafički oblikovan naziv organizacije, preduzeća ili nečeg drugog što treba grafički predstaviti. Vremenom je nastao i skraćeni oblik logotipa pod nazivom logo (znak) koji predstavlja grafički znak koji može, ali ne mora sadržavati naziv.
Nije retko da logotip preuzima ulogu i logo-a ili da se logo i logotip koriste isključivo zajedno. Iz tog razloga izraze znak, logo i logotip moemo smatrati sinonimima. Ukoliko se koristi samo jedan od ovih izraza smatra se da se misli na bilo koji od njih, a ako se navedu znak/logo i logotip onda se smatra da znak/logo predstavlja grafički simbol, a logotip naziv ali i dalje predstavljaju jednu celinu.
Funkcija logotipa je da obezbedi jedinstven i prepoznatljiv grafički identitet objekta predstavljanja. Ranije su dizajneri poklanjali pažnju simbolici, odnosno značenju logotipa, a danas se prvenstvo po pravilu daje prepoznatljivosti. Cilj je da se znak lako zapamti i poveže sa objektom koji predstavlja.
Znak kao prvi korak u definisanju identiteta ne treba često menjati, te je stoga opravdano potrošiti više vremena i novca na njega i izabrati rešenje koje će opravdati svoj ulogu u dugom vremenskom periodu.
Dobar znak ispunjava sledeće uslove:
– treba da je jedinstven i da ne podseća na neki drugi znak i time izaziva zabunu;
– treba da je funkcionalan u raznim kontekstima, pre svega da zadrži svoju prepoznatljivost i grafičku celovitost;
– treba da bude grafički upotrebljiv i prepoznatljiv i prilikom znatnog umanjenja ili uvećanja;
– treba da bude primenljiv u crno-beloj kombinaciji boja;
– ako se znak upotrebljava u boji, treba da bude primenljiv u crno-beloj kombinaciji boja ukoliko se prenosi na medij koji je crno-beli (na primer: fotokopija ili faksimil);
– treba da bude primenljiv u bilo kojoj kombinaciji jedne boje i bele;
– treba da bude upotrebljiv i u negativu;
– treba da bude primenljiv u različitim tehnologijama prikaza, odnosno štampe na različitim materijalima, površinama i oblicima na kojima se znak prikazuje;
– treba da ispoštuje osnovne principe grafičkog dizajna (belina, boja, forma, celovitost i jasnoća)
Kako dizajnirati znak
Pre svega, morate biti upoznati sa namenom znaka koji pravite, tako da možete da njegov izgled prilagodite toj nameni.
Nemojte se ograničavati i budite otvoreni za sve forme, probajte i razne grafičke elemente i skraćenice, i pun naziv i njihove kombinacije.
Nekada je uslov za izradu znaka bilo to da on grafički asocira na objekat koji predstavlja. Ni danas se to ne izbegava, ali je mnogo važnije da znak bude takav da ga je lako zapamtiti i prepoznati. Sam znak ne mora da ima značenje koje proističe iz njega samog, već ga može steći kroz upotrebu, preuzimanjem značenja od objekta koji predstavlja.
Jedan od dobrih načina provere da li je znak grafički dobar je da zamolite nekoga da pogleda znak, a onda da ga, po sećanju, nacrta rukom. Ako mu to uspe, znači da je znak dovoljno prepoznatljiv da ga je lako zapamtiti, i jednostavan da se lako može nacrtati.
Znak uvek radite u krivama, a ne u rasterizovanoj slici (bitmapa). Rasterizovani format predstavlja previše ograničavajući faktor u pogledu lakog prilagođavanja, naročito kada je potrebno menjati veličinu znaka. Gotov znak uvek priložite u lako čitljivom formatu. Ne koriste svi korel, ilustrator ili neki drugi program. Znak snimite i rasprostranjenim formatima poznatijih programa, ali i u nekim koje programi znaju da uvezu, kao što su recimo postskript ili PDF formati.
Dobro je da osnovnu verziju znaka radite kao crno-belu. To je najprostiji oblik koji garantuje veliku oblast primene. Boje je lako dodati kasnije, bilo da se usvoje zaštitne boje, bilo da se boja bira zavisno od potrebe. U svakom slučaju, neizbežno je da se znak koristi u dvobojnoj varijanti, bilo namerno, na medijima koji suograničeni na dve boje, bilo nenamerno, recimo, tako što neko na faks iskopira dokument sa odštampanim znakom.
Vrlo je loše ako znak u crno-beloj varijanti postaje neprepoznatljiv. Ako već korisite više boja gledajte da one budu međusobno kontrastne kako bi znak zadržao prepoznatljivost i ako se svede samo na jednu boju.
Ako radite varijantu u boji, obavezno definišite koje se boje koristite i to u nekom spot standardu (spot boje su fabričke boje koje se ne prave mešanjem, već se biraju iz kolorne palete i imaju svaka svoju identifikaciju). Tako ćete olakšati štampu, jer će u štampariji, umesto da mešaju boje i pogađaju onu koju ste izabrali, jednostavno moći da, na osnovu određene spot boje dobiju tačno onu nijansu koju ste odredili. Obično se za spot boje koristi Pantone označavanje, a koje kod označavanje da upotrebite, to i navedite.
Pored oznaka spot boja, obavezno navedite i CMYK vrednosti svake boje, a u poslednje vreme, zbog sve češće primene u digitalnim medijima, preporučljivo je za boje navesti i RGB vrednost pa čak i oblik koji se koristi u veb dizajnu (#rrggbb).
Izbegavajte veliki broj boja (već sve preko tri boje možete smatrati promašajem), a naročito prelive između boja i rastere. Ma kako to vama lepo izgledalo na ekranu, u praksi, to je vrlo teško primenljivo ili su neophodne skupe štamparske tehnike da bi se takvi efekti uopšte prikazali.
Nemojte koristiti fotografije. Ona uvek imaju previše boja, nijansi i sitnih detalja da mogu iole pristojno da izgledaju u crno-beloj štampi, a ni u štampi koja je ograničena na dve-tri boje.
Svaku ideju isprobajte na primenljivost. Pre svega probajte kako izgleda značajno umanjena i značajno uvećana. Da li i tada zadržava svoju grafičku celovitost i prepoznatljivost. Isprobajte znak i u niskoj rasterskoj rezoluciji, koja odgovara primeni u web dizajnu. Obavezno probajte i kako znak izgleda u negativu. Uvek imate u vidu kako će se znak ponašati kada se koristi u teškim uslovima, recimo prilikom štampe na vrlo malim površinama (hemijske olovke, značke, privesci), na nezgodnim materijalima kao što je tekstil, ili ograničenim tehnologijama kao što je vez, sito štampa, pa čak i na ekranima sa velikim tačkama.
Ne ograničavajte se na jednu varijantu znaka. Isprobajte ga sa raznim dodacima i sa raznim efektima. Samo tako ćete steći predstavu koliko je znak upotrebljiv i koliko trpi različite kontekste.
Korišćenje znaka u različitim kontekstima u realnoj primeni ne možete izbeći. Sve je teže unapred predvideti sve moguće načine primene znaka, a naročito neopozivo odrediti sve elemente tog znaka – kad tad ćete doći u situaciju da u primeni znaka morate da zanemarite sve elemente osim same suštine – one najjednostavnije crno – bele forme.
Na znaku izbegavajte nesrazmeran odnos „belih“ i „crnih“ površina. Ta nesrazmera će se sigurno odraziti na prepoznatljivost grafičkog oblika prilikom uvećanja, a naročito umanjenja. Izbegavajte uske elemente, tanke linije, ili bilo kakve sitne detalje. Sve što je usko, tanko i sitno, umanjenjem postaje još uže, još tanje i još sitnije, i to, po pravilu, uže, tanje i sitnije nego što medij na kome se znak primenjuje može da istrpi.
Za izradu znaka nemojte koristiti biblioteke gotovih simbola, čak ni ako ćete neki simbol uzeti samo kao element. Koristite biblioteke za inspiraciju i fazone ali znak koji napravite neka bude jedinstveno grafičko rešenje. Izbegavajte korišćenje grafičkih elemenata koji mogu imati drugačije značenje u nekom drugom kontekstu (religioznom, kulturnom i slično).
Ako kao osnovu grafičkog rešenja uzimate neki font, uradite mu nešto da mu date neku različitost, da ne ispadne da je znak dobijen tako što je prosto naziv otkucan izabranim fontom.
Kako predstaviti znak
Kada ste završili dizajn znaka, posao nije gotov. Potrebno je da ga pripremite za prikazivanje. Ukoliko se radi o nekom usputnom poslu, koji uz to i ne naplaćujete, ne morate ići u detalje, ali svakako treba da uradite nekoliko varijanti znaka kojima demonstrirate njegovu primenljivost. To znači da znak treba da prikažete u normalnoj veličini, znatno umanjenoj, znatno uvećanoj, u negativu, ako se radio kombinaciji znak – logotip, njihov odnos, naročito ako je moguće menjati im međusobni odnos veličina. Sve to treba uraditiobavezno u crno-beloj varijanti i po želji u bojama.
Ako radite ozbiljniji posao onda klijentu treba da priložite knjigu standarda u kojoj ćete definisati način korišćenja znaka (i logotipa). Ova knjiga sadrži prikaz samog znaka, upotrebu u različitim varijantama, definiciju belina oko znaka, definiciju poslovnog pisma (memoranduma), definiciju fontova koje treba koristiti na dokumentima, sa uputstvima koji fontovi se, kada i kako, koriste, definiciju sadržaja podsetnice, definiciju sadržaja web strane, definiciju pečata, i druge primene (natpise za poslovne prostorije, natpis za ulaz u poslovni prostor i slično). Sadržaj knjige standarda može biti različit od slučaja do slučaja, a na Internetu ćete svakako naći dosta primera. Pogledajte na primer Corporate Identity Portal Style Guides
Vrlo poučno, detaljno i korisno za bilo kog (početnika) u svetu grafičkog dizajna.
Svaka čast!
Odličan članak o izradi logotipa, veoma poučan, preporučio bi ga svakom početniku ;)