Izbornik Zatvoriti

Stopića pećina

Skraćena veza: https://pedja.supurovic.net/veza/1865

Jedna od većih atrakcija u užičkom kraju je svakako Stopića pećina, jedna od najvećih istraženih pećina u Srbiji. Nalazi se na levoj obali reke Prištavice, na nadmorskoj visini od 711 metara, nedaleko od sela Stopići, između sela Rožanstvo, Trnava i Sirogojno, na istočnim obroncima Zlatibora, udaljena oko 30 kilometara od Užica i 19 kilometara od turističkog centra Zlatibora, na putu za Sirogojno. Pećina je vrlo blizu puta (put u stvari prolazi iznad pećine), tako da je pristupačna za posetioce.

stopica-pecina-karta
Geografska pozicija: 43.702296, 19.855215 (WGS84)

Ovog proleća završen je prvi deo radova na opremanju pećine i njeno potpunije uključivanje u turističku ponudu užičkog kraja. Do sada su posetioci morali da do pećine dolaze strmim šumskim stazama, a sada je izgrađen put koji dolazi u blizinu pećine, veliki parking prostor i kamenom ozidana pristupna staza koja vodi pravo u ulaz pećine, a zatim kroz pećinu i preko mostića u njenu unutrašnjost. Pećina je osvetljena.

stopica-pecina-plan
Plan Stopića pećine

Istraženi deo pećine je dug oko 1600 metara, koji je jednim delom podvodni sistem kanala. Za posetioce je uređen ulazni deo dužine nekoliko stotina metara koji obuhvata Svetlu dvoranu, Tamnu dvoranu i Dvoranu sa kadama. Klima u pećini zavisi od spoljašnje klime.

Ranije se u dolini sela Trnava nalazilo prirodno jezero, koje je isticalo površinskim tokom u reku Prištavicu. Već u to vreme je potok delom oticao kroz kroz ponor na nadmorskoj visini 810 metara ispod brda Veliki krš. Ovaj ponor je sada suv, zove se Pećinica i dug je 25 metara odakle dalje objekat nije prohodan, jer je pregrađen pećinskim ukrasima.

Usled tektonskih poremećaja stvarane su nove niže pukotine, na mestima na kojima se krečnjački sloj dodirivao sa tvrđim stenama. Najnoviji ponor se nalazi na nadmorskoj visini od 780 metara, kroz koji je jezero isteklo ostavljajući Trnavski potok. Povremeno se dešava da se nagomilavanjem materijala i ovaj otvor zatvori tako da se jezero u dolini Trnavskog potoka nakratko ponovo formira. U okolini ovog ponora nalazi se nekoliko velikih vrtača koje sada imaju zaravnjeno dno kao ostaci nekadašnjih ponora.

Voda je vremenom stvarala podzemne objekte Stopića pećine. U Ponoru, Trnavski potok stvara vir kroz koji propada u podzemni sifon, i protiče podzenim kanalima sve dok ponovo ne izađe na svetlo dana na izlazu iz Potpećke pećine.

Tektonskim poremećajima, podzemni tok potoka se menjao i tako je stvoren složen sistem podzemnih kanala.

Kanal sa kadama je stariji i ima manje vode. To je stari tok potoka koji je u nekom trenutku ostao bezvodan kada je potok istekao nižim putem stvorenim pomeranjem tla. Ipak u njemu ima vode tako da se pretpostavlja da je i dalje na neki način povezan i sa aktivnom podzemnim vodotokom u Rečnom kanalu. Ovaj tok se zove Kanal sa kadama jer su za njega karakteristične ogromne travertne kade, od kojih neke imaju dubinu i do pet metara. U periodima velikog vodostaja i kroz ovaj kanal teče voda puneći bigrene kade i prelivajući se preko njihovih kamenih ivica. Kanal sa kadama je kanal je u vrhu spojen sa Pećinicom i prohodan je u dužini oko 500 metara, skoro do same Pećinice (ukupna dužina kanala je oko 600 metara). Samo jedan kratak deo kanala nije prohodan. Kanal se završava iznad bigrenih kada u Dvorani sa bigrenim kadama.

stopica-pecina-ulaz
Ulaz u Stopića pećinu

Rečni kanal je aktivan. Kroz njega teče Trnavski potok. Ovaj kanal je dug oko 800 metara i završava se bigrenim toboganom i kaskadama preko kojih se stvaraju slapovi.Kada je veći vodostaj, svi slapovi se stapaju u jedan vodopad visine oko 10 metara stvarajući zaglušujuću buku. Ovaj vodopad je nazvan Izvor života.

Kanal ponora Trnavskog potoka i rečni kanal Stopića pećine su odvojeni sifonom koji je potopljen. Celom dužinom kanala od Ponora do izlaza iz pećine objekat je prohodan, a jedini su ga prošli češki speleolozi (1984. godine), koristeći speleološku ronilačku opremu. Taj podvig niko nije ponovio zbog veoma komplikovanog prolaska kroz podvodne sifone i potopljene delove kanala.

Merenjem protoka vode utvrđeno je da kroz Stopića pećinu ističe oko tri puta manje vode nego što se uliva u Ponor tako da je izvesno da postoji još kanala koji su niži od nivoa rečnog kanala i da njima voda ističe u Prištavicu na nižoj visini.

stopica-pecina-enterijer-2
Pogled iz Tamne dvorane u Dvoranu sa kadama

Svetla dvorana je ujedno i ulaz u pećinu. Ona je visoka 18, široka 40 metara a glavni prolaz je dug oko 75 metara. Ostavlja jak utisak na posetioce pre svega prostranošću i visinom, ali i izraženim kraškim oblicima.

Iz sale se na svodu mogu videti i otvori na tavanici (vigledi) koji se nalaze u šumi iznad same pećine. Meštani ove otvore zovu dugure. Ispod najvećeg otvora formirana je velika kupa od materijala koji je kroz otvor u dugom vremenskom periodu upadao u pećinu. Iz pećine se vidi jedan veliki otvor, ali na površini ih postoji nekoliko, koji su međusobno spojeni kosim kanalom, koji se spaja sa kanalom najvećeg vertikalnog otvora. Visina vertikalnog kanala je oko 60 metara.

Dugure su opasne, jer se nalaze na površini, vrlo blizu šumske staze ali su često zatrpane lišćem te ih je teško primetiti. Otvori su dovoljno veliki da u njih može da upadne odrastao čovek pa je bilo nekoliko nesrećnih slučajeva.

Kroz Svetlu salu Trnavski potok protiče krozplitko šljunčano korito, plaveći pod zavisno od visine vodostaja. Potok iz pećine izvire niz kratku nizbrdicu i, forirajući manje i veće slapove preko kamenja, uliva se u reku Prištavicu. Prilikom visokog vodostaja preko ove strmine se formira vodopad.

Iz Svetle dvorane ulazi se, preko drvenog mosta, u Tamnu dvoranu, koja posetiocima dočarava pećinu kakvu je uglavnom vide speleolozi, namerno slabije osvetljenu, u senkama koje stvaraju stenoviti oblici i slabim odsjajem u podzemnoj reci. Dvorana je duga oko 100 metara a i najviši je podzemni objekat u pećini. Na najvišoj tački ima oko 25 metara. Pod je često celom širinom poplavljen. Na kraju Tamne dvorane se nailazi na novi most i ulazi u Dvoranu sa bigrenim kadama.

stopica-pecina-bigrene-kade
Bigrene kade

Bigrene kade, stvorene naslagama rastvorenog krečnjaka su izuzetno atraktivne. Veliki broj kada raznih veličina formiraju kosi zid preko koga se stalno preliva. Veličine kada dostižu i 12 metara dužine (poprečno na pravac pećine), 4 do 5 metara dužine i do 7 metara dubine.

Desno od bigrenih kada, staza vodi do podzemnog vodopada, Izvora života, visokog oko 10 metara. Ova dvorana je mesto gde svaki posetilac zastane, posmatra i uveri se u stvaralačku moć prirode.

Pećina se iz Dvorane sa bigrenim kadama račva. Iznad bigrenih kada se nalazi Kanal sa kadama, a iznad vodopada je Rečni kanal, ali ti delovi pećine za sada nisu pristupačni za posetioce jer je za pristup neophodna speleološka oprema.

Planirano je da se u toku leta izgrade dodatne platforme, kako vi se omogućio turistički pristup i tim prostorijama, a da se izbegne oštećivanje bigrenih kada i vodopada i korišćenje speleološke opreme.

Kada ulazite u pećinu treba da se držite nekih pravila. Krećite se samo uređenom stazom. Silaskom sa nje možete oštetiti pećinski nakit a ume i da bude opasno. Nemojte otkidati pećinske ukrase da biste ih poneli kao suvenir. Pećinski ukrasi gube magičan izgled kada ih iznesete. Koliko unutra, pod oskudnim svetlom izgledaju lepo i svetlucavo, kada su na dnevnom svetlu, potpuno su neugledni i neinteresantni. Nemojte se penjati na zidove pećine a naročito ne na bigrene kade. Pećinski ukrasi su vrlo krhki i lako se lome, a bilo su potrebno mnogo vremena da ih priroda načini. Sve što oštetite nepovratno je oštećeno.

Prvi pisani izvor vezan za Stopića pećinu ostavio je Radosav Vasović 1901 gorine u Zapisniku Srpskog geološkog društva. Prva speleološka istraživanja uradio je Jovan Cvijić (1909. i 1913.). Prva detaljna speleološka istraživanja izveo je Radovan Ršumović 1957. godine. Speleolozi češkog speleološkog društva iz Sovineca su 1983. i 1984. godine izvršpili opsežna istraživanja oba kanala i prošli celim tokom Rečnog kanala od Ponora do Stopića pećina, a Kanal sa kadama prošli celim prohodnim telom.

Dalja istraživanja sprovodi dr Radenko Lazarević u više navrata 1984, 1985. i 1986. godine, koji je ostavio najobuhvatnije podatke o Pećini uključujući i monografiju objavljenu 1994. godine.

stopica-pecina-enterijer-1
Detalj iz Sale sa kadama
stopica-pecina-vodopad
Vodopad „Izvor života“

1989. godine je prosečena pristupna staza od asfaltnog puta do pećine. 2009. godine je izgrađen pristupni put i parking, kao i nova pristupna staza i stepenište za prilaz samoj pećini, most ispred pećine i dva mosta unutar nje, kao i pristupna staza kroz samu pećinu do bigrenih kada i vodopada, a ugrađeno je i osvetljenje. Širi prostor Stopića pećine je proglašen zaštićenim prirodnim dobrom tako da je zabranjeno loženje vatre kao i bilo koja druga aktivnost koja može da šteti prirodi.

Ukoliko prolazite ovim područjem, obavezno svratite da vidite Stopića pećinu. Radno vreme je od 10 do 18 časova, ulaz košta 150 dinara za odrasle i 100 dinara za decu.

U blizini pećine se nalazi i Tošina banja (poznata i kao Banja Vapa). Ovo je mesto gde se nalazi mineralni izvor za koji kažu da je lekovit za oči. Na tom mestu je započeta izgradnja turističko-banjskog objekta ali je gradnja smrću vlasnika obustavljena tako da je objekat zapušten. Ipak i takav privlači pažnju neobičnim izgledom.

14 Comments

  1. Peđa

    Različiti izvori pokazuju različite mere za Stopića pećinu. Dr Radenko Lazarević, koji je pećinu istražio i o njoj objavio knjigu, navodi da je dužina 1691.5 metara.

    Uzeo sam kao tačnu dužinu onu koja se najčešće pojavljuje, mada mislim da tačnost nije naročito bitna, posetiocima ne znači koji metar manje ili više, a sa druge strane, metodologija merenja je takva da je sve to manje-više neprecizno.

  2. Peđa

    U međuvremenu sam prikupio još podataka o Stopića pećini, a obišao sam i Ponor, tako da sam ažurirao tekst i docrtao na mapu put kojim se dolazi do Ponora. Preporučujem da obavezno svratite i do ovog mesta. Lako se dođe automobilom, a mesto je izuzetno lepo.

  3. GhostTalker

    Iz pravca Cacka kad se ide ka Uzicu,kako se stize do pecine?Mozete malo detaljnije da mi objasnite?Da li se ide u pravcu Zlatibora ili gde se vec skrece?hvala

  4. Peđa

    Prođeš Užice i kreneš prema zlatiboru. NMegde na 7 km od Užica se odvaja put za Sirogojno. Ideš njime. Kad prođenjš Rožanstvo put se naglo spušta. NA dnu nizbrdice sa leve strane ima česma u obliku veeelike flaše. Odatle kreće ponovo uspon i uskoro ćeš naiči na odvajanje puta za pećinu. Ne znam kako je radno vreme sada.

  5. Stopic Srecko

    Dragi Pedja, hvala na prelepom tekstu. Za one koji nisu tamo bili, obecavam da ce im boravak u Stopica pecini doneti mir, neku dusevnu ravnotezu, zaboravice probleme, sa kojima su dosli i osecace se nekako lakse, kad vide unutrasnjost pecine. U mojoj knjizi „Ugledajte se na njih-neobicne price o uspesnim ljudima, o kojima se malo zna i retko pise“, je opisano kako su se osecali Nemci i Grci prilikom posete Stopica pecini.Mislim da je i nedeljom Stopica pecina otvorena za turiste, i da uvek nekog tamo ima da vam ponudi ljutu trakiju na ulazu. Svratite i u selo Rozanstvo, i uzmite malo vedrine i dobrog rapolozenja od mojih Rozanjaca.Srecan put!

  6. dj

    Odlicna pecina steta sto vise nije posecena i reklamirana. Mislim da zasluzuje vise posetilaca, sto stranih to i domacih.

  7. Sasa

    Ove godine sam napokon uspeo da odem par dana na Zlatibor i posetio ovu pecinu, nazalost kao deo izletnicke ture Sirogojno (obuhvata razgledanje ove pecine, poseta Starom selu i vodopada u Gostilju), sto je ostavilo veoma gorak utisak i premalo vremena za ozbiljnije fotografisanje. Od 5 sati koliko je obilazak trajao, veci deo je utrosen u putu, pesacenju, kupovini karata i cekanju da se cela grupa okupi, od cega je sat ipo provedena u obliznjem restoranu. Po mojoj slobodnoj proceni, u pecini je provedeno svega nekih 15-tak minuta.

    Kao dodatak tekstu, a po navodima vodica, interesantno je da je visina od svoda (tavanice) na ulazu u pecinu pa do povrsine (puta iznad pecine) nekih 100m. Za 1 cm naslage krecnjaka unutar pecine potrebno je nekih 100 godina, a zbog prisustva vode u vidu potoka, u pecini ne postoje stalagmiti, vec samo stalaktiti, cija „lepota“ se ne moze uprediti sa lepotom stalaktita i stalagmita u Resavskoj pecini. U pecini je do uredjenja za turiste bila kolonija slepih miseva, koji su tada migrirali u neku od susednih, neistrazenih pecina.

    Atrakcija ove pecine su svakako bigrene kade i mali vodopad. Voda u kadama se ne preliva uvek, vec samo kada je dovoljan priliv (posle vecih padavina, sto nije bio slucaj prilikom posete), ali sama velicina i kaskadni oblik ostavlja upecatljiv utisak. Buka vodopada nije bila tolika da se nije mogao cuti sagovornik, posto je vreme bilo izuzetno sparno i time sam priliv vode relativno mali, ali je navedeno da se tokom kisnih dana voda preliva cak i preko zastitne ograde i platoa. Tokom prilicno hladnih zimskih dana, vodopad unutar pecine se nikada ne ledi (sto nije slucaj sa vodopadom u Gostilju, koji moze u potpunosti da se zaledi).

    Prilaz pecini jeste uredjen. Postoji zastitna ograda i poplocan je kamenim blokovima u duzini od nekih 300 m. Medjutim, nije bas prijatno tuda ici, posto se u nepodesnoj obuci moze lako okliznuti o glatke kamene blokove, cak i leti. Potrebno je takodje voditi racuna da je vracanje (uspon) prilico naporan za osobe bez kondicije ili sa nekim zdravstvenim problemom. Vodic navodi da se zimi staza takodje detaljno odrzava i da je skoro potpuno isto kao i leti (verovatno je malo preterano). U pecini je prilicna vlaga i kapljice ne samo da padaju na glavu, vec se voda u krupnim kaplicama nalazi i na rukohvatu ograde, pa je potrebno i tu voditi racuna.

    Sto se snimanja u pecini tice, prilicno je problematicno. Grupa je bila prilicno velika, sa nekih 40-tak ljudi i male dece, tako da je sve islo prilicno brzo, slicno kao na nekoj pokretnoj traci i slikanje samo „iz ruke“ i „auto moda“ sa blicem (t.j. „idiot“ mod), tako da je vecina slika ispala prilicno losa.

    Sve u svemu, grupna poseta je mozda dobra samo da se stekne prvi utisak, ali za ozbiljnije fotografisanje je ipak potrebno dakeko vise vremena i detaljnije podesavanje opcija.

Ostavite odgovor na Peđa Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Popunite izraz tako da bude tačan: *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.