Izbornik Zatvoriti

Zašto “Borba” ne izlazi

Skraćena veza: https://pedja.supurovic.net/veza/3327

Ovo će biti jedan od retkih članaka koje samo prenosim. Mislim da zaslužuje pažnju.

nip-borba-logo

Zašto “Borba” ne izlazi

05.11.2009.

Na žalost, u Srbiji je i dalje sve isto – ako hoćeš nešto da radiš, moraš da budeš deo “sistema” i da radiš ono što taj sistem traži od tebe; ako nećeš tako da radiš – nećeš raditi uopšte. Sistem će te ugušiti.

Mi u “Borbi” shvatili smo to veoma dobro.

Još pre nego što smo se pojavili, sistem je počeo sa svojevrsnim mobingom. Državnim i brutalnim. Mesecima pre nego što je prvi broj nove “Borbe” objavljen, ministar Mlađan Dinkić je povikao da su to novine Stanka Subotića, čoveka kojeg su država čiji je Dinkić ministar, i sistem čiji je šraf, proglasili jednim ne samo od najvećih neprijatelja, nego i jednim od najvećih kriminalaca u Srbiji.

Dokaza za tu tvrdnju, naravno, nije bilo, niti su bili potrebni. Niko, na primer, nije pokušao da proveri, u Agenciji za privredne registre, ko je registrovan kao vlasnik “Borbe”. Bilo je dovoljno da nas Dinkić “optuži”, pa da mediji, kobojagi novinarska udruženja, političari…krenu da tu njegovu tezu ponavljaju.

Činjenice prosto, u državnom, sistemskom mobingu, prestaju da budu važne. Prestaju da važe i zakoni, bilo kakva pravila, pa, recimo i ona, koja omogućavaju svakome da bude vlasnik novina, sve dok te novine poštuju norme i uzuse okruženja u kojem su. Nije tačno. U Srbiji, vlasnik novina može da bude samo država, i to protivustavno (Politika i Novosti), mogu da budu Beko i Mišković (Novosti, Pres), može da bude i Dragan Đilas (nedavno se pojavio na Upravnom odboru Presa, sigurno ne kao gradonačelnik), i može da bude svako ko se povinuje sistemu i pristane na pravila koja taj sistem, podzemno, nameće.

Svima ostalima je, jednostavno, zabranjeno. I ako se usude protiv te zabrane, biće ugušeni. To se desilo, i dešava se i “Borbi”. Još kada smo u pilot broju objavili reklame, besplatne, nekih javnih preduzeća, zvali su nas iz jednog od njih i rekli – iz kabineta je zabranjeno da dajemo reklame kod vas. Kabinet je onaj koji pripada predsedniku države Borisu Tadiću, a čovek koji okrece telefone je Nebojša Krstić. Isti će, kada “Borba” ubrzo posle toga počne da izlazi, naređivati funkcionerima DS da ne daju izjave za “Borbu”.

Drugi primer mobinga, sa samog početka – sms poruka koju je glavna urednica “Borbe” dobila od jednog saradnika Srđana Šapera (još je čuva) u kojoj joj vrlo decidno kaže da reklama javnih preduzeća za “Borbu” neće biti.

A to je bio samo početak. Etiketiranje, pretnje, zabrane…

Ni jednu reklamu bilo čega što ima veze sa državom i sistemom nikada nismo dobili. A, na žalost, sve ima veze sa državom i sistemom.

Zato što marketinški monopol u Srbiji drže Dragan Đilas i Srđan Šaper. Oni su najveći trgovci reklamama, prostorom i vremenom za reklame, i na “Borbu” su jednostavno stavili zabranu. I to ne samo na reklame u “Borbi”. Stavili su zabranu i na ono što “Borba” piše. Pa se tako desilo, kada je “Borba” objavila, bez ijedne pogrešne informacije, priču o aferi “lobista”, i Milanu Petroviću, čoveku koji ima kancelariju u Čikagu, a tajnom odlukom vlade od Srbije dobija 80.000 dolara mesečno, desilo se da ni jedan mediji, bukvalno ni jedan, nije smeo reč o tome da objavi.

Urednik “Borbe” koji je dan po objavljivanju trebalo da gostuje u jutarnjem programu B92 i prelistava “Borbu”, veče pre toga je pozvan i gostovanje mu je otkazano.

I svi pri tom znaju šta se desilo. O tome koliko će na kojem mediju da bude reklama odlučuju firme Dragana Đilasa i Srđana Šapera. Njihov uticaj, njihov monopol je apsolutno bezgraničan. I preko njega vrlo lako odlučuju kakav će program, kakav će sadržaj neki medij imati. Ko ne pristaje na to – nema reklame.

Ko pristaje, pristaje na sve. U nekim medijima čak su urednici ljudi koji su, na primer, radili, ili još rade u Šaperovoj firmi.

I to je Srbija danas. I u njoj se pojavila “Borba” sa idejom da se bavi nezavisnim novinarstvom. I za manje od godinu dana izlaženja objavila više zaista velikih vesti nego bilo koji drugi medij u Srbiji. Priče o Miladinu Kovačeviću i Milanu Petroviću su samo deo toga. Postali smo omiljeni izvor informisanja svima koji su želeli da znaju šta se u Srbiji zaista dešava.

I platili cenu za to. Uslovi pod kojima smo mi štampani bili su gori nego i za jedan drugi medij u Srbiji. Primera radi, “Novosti” duguju svojoj štampariji više nego deset puta više nego “Borba” svojoj, ali nesmetano izlaze.

Doduše, glavni urednik “Novosti”, čiji akcionar je, protivustavno, država, je istovremeno i predsednik Upravnog odbora štamparije u kojoj se “Novosti” štampaju. Štamparija je, naravno, u vlasništvu države. I kada država odluči da kao pomaže medijima, isti čovek predvodi Komisiju koja treba da odluči kojem će štampanom mediju ta pomoć otići. Hoćete li da pogađamo – “Borbi” ili “Novostima”?

Iscrpljeni višemesečnim mobingom, na kraju smo morali da prestanemo da izlazimo. Bez reklama, bez ikakve pomoći, sa najgorima štamparskim uslovima, više nismo imali ni za šta.

I tačno je, mesecima nismo podelili plate (uz napomenu da ni ja, kao direktor, nikada nisam podigao svoju platu iz “Borbe”, nisam je sebi čak ni odredio, što znači da sam radio pod istim uslovima kao i svi ostali) , i mesecima smo blokirani.

I onda nas se iznenada setio NUNS. Hoće da pruži pravnu pomoć novinarima i da ispita privatizaciju “Borbe”.

A pri tom, sve što smo danas napisali, u NUNS-u veoma dobro znaju. I za marketinški monopol. I za protivustavno vlasništvo države u medijima. I za mobing kojem je “Borba” bila izložena. Znaju, između ostalog i zato što predsednica NUNS-a žena koja živi sa čovekom koji je vlasnik Strategic marketinga, firme koja najbliže sarađuje i zarađuje sa Đilasom i Šaperom – određuje rejtinge, meri gledanost, čitanost i daje repere za trošenje marketinških budžeta. I naravno, suživot nema nikakve veze sa grehom ili krivičnim delom, ali, bar u slučaju “Borbe” ima veze sa sukobom interesa.

I tvrdimo da ima veze s tim što nikada NUNS nije tražio da se ispita ko je naredio da, u vreme afere Miladina Kovačevića, policija upadne u “Borbu”, niti je insistirao na odgovornosti za ovo delo.

Takođe, tvrdimo da ima veze s tim što je predsednica NUNS-a, u vreme “Borbinog” sukoba sa gradonačelnikom Đilasom (izjavio da neće da daje izjave novinama Stanka Subotića), odbila da to komentariše, uz opasku da je “Borbino” pismo gradonačelniku, zlobno.

Tvrdimo da ima veze i sa tim što Nezavisno udruženje novinara Srbije ne reaguje na to što se Đilas pojavljuje na Upravnom odboru Presa; ni na to što je Manojlo Vukotić i predsednik UO Štamparije “Borba”, i glavni urednik “Novosti” i šef Komisije koja odlučuje kome ide pomoć za medije; ni na to što Đilas i Šaper otvoreno kontrolišu marketinško tržište i preko njega medijski prostor; ni na to što država gazduje medijima iako joj Ustav to zabranjuje… Tvrdimo, i to ćemo trvditi u dopisu koji ćemo zbog državnog mobinga, pokušaja gašenja, i veza koje postoje između vlasti, medija i udruženja, uputiti svim ambasadama i svim međunarodnim organizacijama koje se bave osnovnim ljudskim pravima, od kojih je pravo na objektivno i javno informisanje jedno od osnovnih.

Ivan Radovanović
Vlasnik i direktor “Borbe”

Za to ste glasali, vi koji ste glasali.

27 Comments

  1. Dejan Vesić

    To je uopšten komentar, koji ne daje odgovor na pitanje koje sam postavio.

    „Za to ste glasali, vi koji ste glasali.“ zvuči kao „Eto vam ga, kada ste glasali“, odnosno prebacivanje što smo to uopšte uradili (glasali).

    Zato sam prosto pitao – a za šta ste glasali vi koji niste glasali? Koja je to bolja opcija koju mi, koji smo glasali, nismo videli?

  2. Peđa

    Da, dobro si razumeo. Odgovor možeš videti u članku z akoji sama ti ostavio link.

    Evo onako ukratko: u našem izbornom sistemu možeš da glasaš samo za. Ne postoji opcija protiv, osim da ne glasaš. Tako, kada ti savest ne dozvoljava da glasaš za bilo koga ko je ponuđen kao izbor, onda ne glasaš.

    Nije teško ne glasati, jer glasanjem se učestvuje u stvaranju vlast koja funkcioniše na principima koji su suprotni zdravom razumu, pa se tako i događaju stvari kao ovo što sa Borbom.

  3. Dejan Vesić

    Smatram da je sasvim u redu da čovek odluči da ne glasa – svako ima pravo na svoj izbor.

    Takođe smatram da je bezobrazno da čovek koji nije glasao (sedi kući i vrti prstiće) pravi sarkastične komentare na račun onih koji su glasali (barem su izvukli dupe iz kuće i probali nešto da rade).

    Doduše, to je sve lično „smatram“.

  4. Peđa

    Ako si hteo reći da sam ja bezobrazan zato što sedim kod kuće, vrtim prstiće, i dembelišem, debelo si se prevario. Niti sedim kod kuće, niti vrtim prstiće. Radim.

    Mnogo radim, pokušavajući da na pošten način opstanem u ovoj zemlji kojom vlada bezakonje i kriminal koje ovi što glasaju održavaju na vlasti.

    Aktivano radim i na objašnjavanju ljudima da ne treba da glasaju i u tome poprilično uspevam – ne zato što sam ja ubedljiv nego što su ubedljivi ovi što su došli na vlast.

    Što se tiče sarkazma, određena ponašanja ljudi su uvek bila predmet sarkazma. To je neminovno.

    A to da treba da glasam za nekog lopova, prevaranta ili secikesu, jer ću tako nešto da promenim, ne možeš me ubediti. Uostalom, vidi i sam koliko ljudi ne učestvuje na uzborima, pa će ti biti jasno da narod nije baš tako glup i povodljiv kao što se misli.

    • Peđa

      Dejane ja ne zezam ljude koji glasaju. Ja im trljam na nos ovo sranje u koje su nas uvalili svojim neodgovornim glasanjem za lopove, secikese, prevarante i lažove. Ja ih pozivam da se otrezne i da počnu da razmišljaju o tome da nas glasanje za takve nigde ne vodi, i da ne treba za njih da glasaju.

      Donekle razumem ovakve tvoje izjave, jer, sudeći po tvom blogu, upravo ovi što su prozvani u članku Borbe su ljudi za koje si ti glasao, pa si se našao prozvan.

      • Dejan Vesić

        Kako da ti kažem, glasaš (ili neglasaš) za _ponuđene_ a ne _željene_ opcije.

        Ako smatraš da ni jedna opcija nije dobra, a ti lepo osnuješ stranku ili ne glasaš.

        Ja sam glasao za koga sam glasao (nebitno je u celoj priči) ali definitivno komentar „Za to ste glasali, vi koji ste glasali.“ shvatam kao (u najmanju ruku) zezanje. Ja ne prigovaram ne-glasačima za njihov izbor.

        • Peđa

          Izbor da se ne glasa je isto tako valjan izbor kao i izbor da se glasa. Kao što rekoh, na izborima postoji mogućnod da se glasa za nekoga sa liste ili da se ne glasa. To je zakonsko pravo koje je svim građanima dato.

          To pravo nasi dalje ne čini ravnorpavnima, jer smo mi koji ne glasamo stavljeni u poziciju građana drugogoreda – naš glas se ne računa. Po sadašnjim pravilima i da izađe troje ljudi da glasa glasanje je validno i njihov izbor će se odnositi na sve građane.

          Upravo ovaj lopovski sistem i opstaje zato pto si usti ovi lopovi koji drže vlast promenili izborni zakon i omogućili sebi da vladaju čak i ako nemaju podršku građana.

          Da je ostalo kao što je bilo ranije – da određena politička opcija mora da dobije većinu od celog biračkog tela da bi mogla da uzme vlast onda bi srpska politička scena bila sasvim drugačija – jer bi politički akteri morali dobrano da se potrude da dobiju glasove. Ovako, baš ih briga, važno je daimaju svoje sigurne glasačei njima odgovarada što više ljudi koji ih ne podržavaju uopšte ne glasaju, jer tako neće glasati ni za protivnike.

          Ne mogu da razumem da ti smatraš da je normalno da nekome ponudiš trojicu lopova i da insistiraš da građani nemaju pravo da odbiju da glasaju za nekog od njih kao i pravo da negoduju zato što drugi biraju lopove.

          • Dejan Vesić

            Nema potrebe da izvrćeš moje reči. Kao što rekoh n puta već do sada:

            – glasaj (ili ne glasaj) za koga god želiš (regularan izbor, stvar ličnog opredeljenja)

            – ne za*ebavajte drugu stranu (koja god druga strana da je) za njen izbor

            (a to je na šta se tvoj komentar odnosio -> „glasali ste, eto vam ga“)

            Ništa više.

  5. Danilo

    Dejane, tvoj poslednji komentar potiče na jedno pitanje: da je Peđa glasao, onda ne bi bilo bezobrazno da zeza ostale koji glasaju? (na primer, glasa za neku marginalnu stranku) Jedina razlika koju ja vidim je da bi on pomerio dupe i glasao. Koja je suštinska razlika?

    Sad, o bezobrazluku — meni se čini da Peđa više poziva na demokratsku odgovornost. No, ako veruje u demokratski sistem kakav je kod nas (npr. ne postoje predstavnici u parlamentu, već su čitave stranke jednoumni entiteti), onda je i on kao neglasač jednako odgovoran.

    Što se mene tiče, bezobrazluk je kada javne ličnosti (npr. patrijarh!) pozivaju ljude da glasaju. Peđa ističe svoju frustraciju na ličnim veb stranama time što je „nadglasan“, i uvijeno preporučuje svoju opciju uz malo sarkazma.

    Ni ja ne glasam ne zato što me mrzi da glasam, već zato što je moje neglasanje zapravo moj glas u ovakvom sistemu. Ja *aktivno* odbijam da učestvujem u njemu. Da, smatram se odgovornim što aktivno ne radim na promeni sistema na takav demokratski sistem koji ne bi bio najobičnija šarada, ali sam svestan da nemam demokratsku moć (podršku dovoljno ljudi) da to postignem.

  6. Dejan Vesić

    @Danilo:

    Ja ne mogu baš kraće da objasnim od prethodnog komentara šta me je pogodilo. Da pokušam, ipak:

    „Koja je suštinska razlika?“

    Po meni, suštinska razlika je razlika između delanja i ne-delanja. Izbor da li ćeš glasati ili ne je samo tvoj lični izbor, ali je činjenica da će se u ovako uređenom društvu stvari _možda_ promeniti glasanjem a _sigurno_ neće promeniti neglasanjem.

    Još jednom, potpuno je u redu da ne radiš ništa (neglasaš) jer misliš da je tako bolje. Bezobrazno je što zezaš druge što pokušavaju nešto (glasaju) pa makar to i ne dalo rezultata.

  7. Peđa

    Suštinska glasanja je da, ako glasaš, sigurno glasaš za lopova, secikesu, prevaranta i lažova. Ako ne glasaš, znaš da nisi glasao za takvog.

    A sad tvrditi da neko ko glasa za lopova, secikesu, prevaranta i lažova čini dobro, to je stvarno teško razumeti. Takvo glasanje svakako može da donese promenu – da umesto jednog lopova na vlast dođe drugi lopov. Kome je to napredak, on je i zaslužio ovakvu vlast.

    A stvarno bi bio red da prestaneš da moje aktivnosti nazivaš zezanjem, ja se uopšte ne zezam, vrlo sam ozbiljan i nije mi uoopšte stalo do toga da nekoga zezam. Ja samo prozivam one koji glasaju za lopove, secikese, prevarante i lažove zato što su štetočine i guraju ovu državu u propast.

    Naravno da ima pravo da to radim jer oni svojim postupcima mene i moju porodicu takođe dovode u nezavidan položaj. Ako oni imaju pravo da na vlast dovode lopove, prevarante, secikese i lažove, ja imam puno pravo da se protiv toga bunim.

    To je suština demokratije, one prave a ne one koju promovišu te političke opcije koje ti podržavaš – daje demokratski samo ono što njima odgovara.

  8. Dejan Vesić

    Pogledaj gornji komentar.

    Bilo kakvo jednoumlje je loše. Imaš izbor da ne glasaš, super. Tvoja stvar.

    Nije lepo da druge koji nisu izabrali isto to, zezaš. Možeš, tvoj je blog, ali nije lepo.

    Ne znam kako bi izgledala država i ko bi je vodio da niko ne glasa ni za koga, no, kako je to utopija, nije ni predmet ove diskusije.

    • Peđa

      Dosta više sa zezanjem. Moja politička opcija se sukobljava sa drugim političkim opcijama i moje je legitimno pravo da koristim kritiku kao način borbe protiv politike koju smatram lošom i štetnom.

      Kada tvoji politički izabranici budu prestali da napadaju one koji imaju drugačije političko opredeljenje, onda ćeš moći od mene da tražiš da ja ne napdam politiku koju smatram štetnom.

      Svojim neglasanjem ja vrlo jasno izražavam svoje političko mišljenje i isto sam tako politički činilac kao i neko ko glasa.

      Ja se ne zezam, već pokušavam da nešto promenim u ovom društvu da se ono okrene u dobrom smeru. Svojim insistiranjem na poptuno izvrnutoj kvalifikaciji moje političke aktivnosti ti samo pokazuješ koliko si nedemokratičan i zašto ti odgovara ova vlast kakva je sad.

      • Dejan Vesić

        Koliko vidim (a pregledao sam sve gornje komentare):

        – nisam rekao za koga sam glasao:

        „tvoji politički izabranici budu prestali da napadaju one koji imaju drugačije političko opredeljenje“

        – nisam rekao da mi smeta što nisi glasao (ne smeta mi)

        – nisam rekao da mi odgovara ovakva vlast (ne odgovara mi)

        – nisam kvalifikovao tvoje političke aktivnosti (ne znam ih):

        „insistiranjem na poptuno izvrnutoj kvalifikaciji moje političke aktivnosti“

        Jedino na šta sam skrenuo pažnju je da nipodaštavaš opcije koje nisu tvoje.

        Odakle si izvukao gornje (ružne) kvalifikacije, ne znam.

        • Peđa

          Tvoje političko opredeljenje sam pretpsotavio čitajući tvoj blog. Nisam ni tvrdio da ti smeta što ja ne glasam, nego ti smeta što se ja usuđujem da kažem svoje mišljenje i kritikujem politiku koju smatram pogrešnom…

          • Dejan Vesić

            Jasno mi je da je teško priznati da si pogrešio i da svo vreme (dugim i komplikovanim komentarima) pokušavaš da izvrneš celu poentu diskusije.

            Ja ću još jednom napisati ono od čega sve vreme i polazim:

            – moje političko opredeljenje je moja stvar (kao i tvoje tvoja)
            – baš me briga za tvoje mišljenje ili tvoju političku opciju i kritikovanje koje god politike ili šta si zaključio sa mog bloga ili šta ti misliš da ja mislim
            – zasmetalo mi je (i smeta i dalje) što si našao za shodno da kritikuješ SVE koji su glasali ZA BILO KOJU partiju (bez obzira ko je sada na vlasti i šta radi)

            Postavio si se kao neko ko je najpametniji i čiji je izbor (da ne glasa) jedino dobar i da su svi koji su glasali (ZA BILO KOGA) budale.

            To nije lepo.

            • Peđa

              Meni ne pada na pamet da prihvatim da je pogrešno da ne smem da izrazim svoje političko mišljenje, što ti kroz celu diskusiju želiš da nametneš kao tvoj vid demokratije.

              Naravno da je tvoej političko opredeljenje tvoja stvar, ali ako ga izraziš u nekoj disksuiji ne možeš od sagovornika tražiti da se na njega ne poziva. Ja i neulazim koju konkretnu političku opciju ti podržavaš. Dovoljno je da konstatujem da si glasao za bilo koju političku opciju, to jest da podržavaš ovakav način upravljanja državom kakav je zaveden u Srbiji.

              Nisam čuo da je demokratski kritikovati smao jednu političku opciju. Ako ih kritikujem više, onda to nije dozvoljeno, to jest nije demokratski? Da li ti znači da se ne sme kritikovati određeno političko mišljenje koje recimo podržava više stranaka? Da li to znači da se ne smeju kritikovati koalicije?

              Da li ti pročitaš ono što napišeš pre nego što klikneš na dugme za slanje poruke? Svako ima pravo na političko mišenje kakvo god da je što uključuje i kritičko mišenje prema kome god da je ono usmereno. Tu tvoju demokratiju gde se može misliti samo ono šti ti misliš da treba moraćeš da primenjuješ negde drugde. Kao što ti imaš pravo da budeš protivnik svih stranaka koje nisu ona kojoj ti recimo pripadaš (ako pripadaš), tako imam isto pravo i ja – da budem protivnik svake političke opcije kojoj ne pripadam i da javno govorim zašto ne pripadam tim političkim opcijama.

              To ne znači da sam ja najpametniji nego da ja tako mislim. Da li to što neko pripada nekoj stranci pa kritikuje političke stavove drugih stranaka znači da se i on pravi pametan? Ne bih rekao, kao što ne bih rekao da je ovo za šta se ti zalažeš demokratija. Više mi liči na, recimo, fašizam.

              Red bi bio da prošitaš članak na koji sam te već uputio (https://pedja.supurovic.net/ko-glasa-u-srbiji) da bi razumeo moj stav, da možemo da diskutujemo. Ovako nećemo daleko stići, pošto ti očigledno uopšte ne kapiraš o čemu ja govorim.

              • Dejan Vesić

                „Meni ne pada na pamet da prihvatim da je pogrešno da ne smem da izrazim svoje političko mišljenje, što ti kroz celu diskusiju želiš da nametneš kao tvoj vid demokratije.“

                Čista laž – gde sam to rekao? Molim citat. I ako može običan citat (navodnici – moje reči – navodnici), bio bih zahvalan, a ne još jedna tirada na tu temu.

                „ali ako ga izraziš u nekoj disksuiji ne možeš od sagovornika tražiti da se na njega ne poziva.“

                Nisam ga izrazio – molim citat gde sam to uradio.

                „Dovoljno je da konstatujem da si glasao za bilo koju političku opciju, to jest da podržavaš ovakav način upravljanja državom kakav je zaveden u Srbiji.“

                Premisa izvedena protivno bilo kakvom logičkom razlučivanju:

                glasao si na izborima (PROŠLOST) -> podržavaš ovakav način upravljanja (BUDUĆNOST)

                (sem ako, naravno, ne podrazumevaš da sam vidovit)

                Možda si hteo da kažeš „podržavaš demokratiju“ što je u skladu sa realnošću (trenutno jedini politički sistem u zemlji)?

                „Ako ih kritikujem više, onda to nije dozvoljeno, to jest nije demokratski? Da li ti znači da se ne sme kritikovati određeno političko mišljenje koje recimo podržava više stranaka? Da li to znači da se ne smeju kritikovati koalicije?“

                Ti čak ni ne kritikuješ bilo kakvu opciju. Ti kritikuješ AKCIJU GLASANJA i tvoj izbor (ne glasam) stavljaš ispred bilo koje političke opcije. I da, dozvoljeno je … ali kakve to veze ima sa celom diskusijom? Ako sam rekao da nije dozvoljeno ili da se nešto ne sme kritikovati, molim citat.

                „Da li ti pročitaš ono što napišeš pre nego što klikneš na dugme za slanje poruke?“

                Uvreda. Nisko. Očekivano. Pročitam.

                „Svako ima pravo na političko mišenje kakvo god da je što uključuje i kritičko mišenje prema kome god da je ono usmereno.“

                Tako je.

                „Tu tvoju demokratiju gde se može misliti samo ono šti ti misliš“

                Boli a? Gde sam rekao to? Molim citat.

                „Kao što ti imaš pravo da budeš protivnik svih stranaka koje nisu ona kojoj ti recimo pripadaš (ako pripadaš), tako imam isto pravo i ja – da budem protivnik svake političke opcije kojoj ne pripadam i da javno govorim zašto ne pripadam tim političkim opcijama.“

                A ko ti je to branio? Da li si ti nešto javno govorio? Da se podsetimo, cela ova tirada je bazirana na jednoj (bezobraznoj) rečenici:

                „Za to ste glasali, vi koji ste glasali.“

                Ja nisam rekao da ti to ne smeš da pričaš (smeš), ili da misliš tako (smeš) samo da nije lepo tako kategorisati sve one koji ne misle kao ti.

                „Ne bih rekao, kao što ne bih rekao da je ovo za šta se ti zalažeš demokratija. Više mi liči na, recimo, fašizam.“

                Ja se zalažem za međusobno poštovanje svih opcija koje postoje a ne pljuvanje po opcijama koje se tebi ne dopadaju.

                Ja nisam tebe prozvao fašistom nego ti mene.

                Ja nigde nisam rekao bilo šta protiv tvog političkog opredeljenja (baš me briga za njega) već protiv načina na koji se obraćaš svima drugima koji ne podržavaju sve to što ti misliš.

                Ako neko tera jednoumlje u ovoj priči, to si ti.

                • Peđa

                  Tvoji komentari su već prešli u neukus. Sad ispade da ti u stvari nipta nisi ni rekao i da ti ništa ne kritikuješ, nego sam ja pobudalio :)

                  Izreka „Za to ste glasali, vi koji ste glasali.“ uopšte nije kritika. To je konstatacija. Vi koji ste glasali ste izglasali ove što sad ovako vladaju. Ti to nazivaš bezobrazlukom iako je to notorna istina, pa sam ja bezobrazan što se usuđujem da to kažem i ja zagovaram jednoumlje zato što to kažem a ne ti kome smeto što ja koristim svoje pravo da kažem nešto sa čim se ti ne slažeš.

                  Molim te, batali dalju diskusiju pošto je očigledno da ti u stvari ne znaš šta hoćeš da kažeš, pošto svako malo menjaš iskaze.

  9. Danilo

    Dejane, ja verujem da bi se neglasanjem (kada bi se došlo do kritične mase i takvo neglasanje pravilno usmerilo) moglo promeniti mnogo šta. Uostalom, neglasanje je dovelo do promene zakona koji je zahtevao da više od 50% glasačkog tela glasa da bi izbori „uspeli“ (čime su pokušali neglasačima da oduzmu njihovo jedino legitimno pravo izražavanje mišljenja ;). O tome drugom prilikom i na drugom mestu.

  10. Peđa

    Upravo tako. Mi neglasači smo ne jednom uspeli da onemogućimo da na vlast dođu ljudi koji su loši i koji ne predstavljaju snage koje će voditi u bolju budućnost ovu državu. Nažalost, ti isti ljudi su promenili pravila i tako sebi obezbedili neograničenu vlast.

    Ovo sada što imamo kao izbore je samo šarada oko podele vlasti, ali nijedni izbori u Srbiji više ne predstavljaju stvarnu mogućnost da se nešto bitno promeni.

    Jedini način da seprotiv toga borimo je da ne glasamo. Što nas manje izlazi na izbore to su izbori manje legitimni, a ono što tako izabraan vlast čini ne predstavlja realnu bolju građana niti se čini sa njihovom podrškom.

  11. Marko

    Bilo bi interesantno ukoliko bi se na sve glasačke listiće uvela još jedna mogućnost – nisam zadovoljan/na nijednom od ponuđenih stranaka/kandidata (+ kratko obrazloženje). Time bi se i onima koji ne izlaze na glasanje nezadovoljni ponudom dala mogućnost da aktivno iskažu svoje mišljenje.

  12. Full

    E bre Pedja, ti imash u glavi i legenda si u svom delokrugu. Svi administratori ti skidaju kapu na tome. Mani se politike :) .

Ostavite odgovor na Peđa Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Popunite izraz tako da bude tačan: *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.