Kanjon reke Uvac potopilo je Uvačko jezero. Jednu lepotu, zamenila je druga.
[…][ ... vidi ceo članak ... ]
Kanjon reke Uvac potopilo je Uvačko jezero. Jednu lepotu, zamenila je druga.
[…]U tišini sam.
Nebo,
zemlja
i ja.
Naiđosmo u planini na lovačku čeku. Nedaleko od nje, taman na nišanu, napravljena je hranilica za divljač, po svemu sudeći za srne i jelene.
[…]Jednom prilikom, dok smo Sale i ja obilazili Taru snimajući GPS-ovima neke šumske puteve, zašli smo i u kanjon Belog Rzava. Gornji deo kanjona smo ranije prolazili peške, pošto drugačije ne može a ovaj donji smo uspeli da prođemo autom, sve do samog ulaska u tesnac.
Vožnja je bila vrlo atraktivna jer se šumski put često ukršta sa rečnim tokom, a jednim delom put ide rekom, jer drugačije i ne može.
Snimio sam nekoliko kadrova i evo ih sada izmontiranih i na Jutjubu.
[…]
Prolazismo danas planinom Jelovom Gorom i na jednoj šumskoj raskrsnici primetismo putokaz za hrast kitnjak. Čudnog li imena za hrast. Odlučismo da skrenemo sa puta i odemo da ga vidimo.
Usput razmišljah kako li je mogao dobiti ime. Da nije nekako posebno razbarušen pa izgleda kitnjastije od običnih krastova? A možda je to neki hrast zapis, koga meštani prvirženi nezaboravljenim praslovenskim običajima kite o nekom posebnom prazniku?
Nakon kraće šetnje šumskim putem nađosmo ga.
Izdžikljao je matori hrast neobičnog izgleda zaista privlači pažnju, čak i u ovako gustoj šumi. Kako na njemu videsmo table priđosmo zainteresovani da saznamo u čemu je on tako poseban. […]
[ ... vidi ceo članak ... ]