Od stene nastaje
kamen.
Od kamena postane
pesak.
Od kapi nastane
potok
Od potoka bude
reka.
Kad je potrebno
budi stena.
Kad je potrebno
budi kap.
[ ... vidi ceo članak ... ]
Od stene nastaje
kamen.
Od kamena postane
pesak.
Od kapi nastane
potok
Od potoka bude
reka.
Kad je potrebno
budi stena.
Kad je potrebno
budi kap.
Uspavanka za mog malog dečaka
Ne zamerite na jednostavnosti i greškama. Nisam muzički ni talentovan a ni obrazovan.
[…]Javorska večna straža
usnula a pazi
da Turčin opet
Srbiju ne gazi.
Pod Vasilinim vrhom
ukopana stoji,
četa mala
a velika broji.
Svi na jednom mestu
nemi a sve rekli
potomstvu za ugled
jer nisu poklekli.
Narod je ustao. Više nije mogao da trpi tiraniju. Ujedinjeni, krenuli su u obračun tražeći slobodu i demokratiju.
I uspeli su! Tiran je bio sateran u ćošak. Nije više imao odstupnicu. Zatražio je pregovore sa ustanicima.
Pristao je na sve njihove zahteve. Sprovešće slobodne i demokratske izbore, odstupiće sa vlasti i predati je onome koga narod demokratski izabere.
Imao je samo jedan zahtev. Da ne robija.
Pristali su.
I behu slobodni demokratski izbori, i izabra narod novu vlast.
I prvo što je ta vlast uradila je da je zakonom uvela smrtnu kaznu.
Tiran nije robijao.
[…]Nekad sam subotom voleo da kad je lepo sunčano jutro, naročito u proleće, odem i kupim komplet lepinju za doručak.
Pa onda sednem u neki park na klupicu, raspakujem lepinju i stavim je pored sebe.
Uzmem poklopac, otkinem komad pa ga umočim u lepinju, onako sa tri prsta, da se dobro natopi i onda to stavim u usta i sa užitkom dugo i lagano žvaćem ne bi li osetio čulom ukusa sve do zadnjeg molekula.
I tako komad po komad prvo bi otišao poklopac.
Onda bih prešao na glavno jelo. Pošto je pretop (moča) već u dobroj meri otišao sa poklopcem, sada mogu da kidam samu lepinju bez bojazni da bi se nešto prosulo ili kapalo. […]
[ ... vidi ceo članak ... ]
Jednog jutra dečaku je bilo dosadno. Na morskom pristaništu je naišao na čamac, popeo se u njega da se zabavi.
Uzeo je vesla i igrajući se tako, otisnuo se od obale. Bilo mu je veoma zabavno. Čamac se ljuljuškao na talasima a on je zamišljao da je kapetan lađe, ma kakve lađe – gusarskog broda!
U nekom trenutku shvatio je da je otišao predaleko. Obala se jedva videla. Okrenuo je čamac i počeo da vesla nazad. Ali, već je bio previše umoran, zaveslaji su mu bili sve slabiji i sve više su ga bolele ruke. Zato on odluči da se malo odmori. […]
[ ... vidi ceo članak ... ]