Uveren sam da nikada niste čuli za muzičara Dragana Virijevića. A opet, uveren sam da ste ga čuli, jer je radio sa veoma poznatim imenima sa naše muzičke scene, ali i u Evropi, Americi i Kanadi. Do grla je recimo u muzici u poslednjim Kusturičinim filmovima.
Užičanin je, i moj veoma dobar prijatelj. On nije samo muzičar, čovek prosto živi za muziku. Čak i kada ga sretnem na ulici, po njegovom hodu imam utisak da u glavi vrti neku novu melodiju. A kada svratim kod njega, imam utisak da je dovoljno da samo pipne klavijaturu i da počinje da stvara magiju.
Za njega ne znate zato što mu je muzika bila preča od mnogih stvari koje su neophodne da se probijete u muzičkom svetu. A i muzika koju on voli da radi nije ona koja ima prođu na našem tržištu: džez-rok. Njemu je dovoljno zadovoljstvo da svira i komponuje, a za mnoge stvari koje je radio, nije čak ni – potpisan. Zato i ne znate za njega iako ga povremeno slušate.
Mi smo se upoznali davno, još u vreme Oreska BBS-a, prvo na samom BBS-u a ubrzo i uživo. Pravo da vam kažem vie se i ne sećam kojom prilikom smo se sreli, ali mislim da je to bilo jedno od druženja koja sam organizovao sa članovima Oreske. Na mene je od prve ostavio jak utisak, a vremenom smo postali zaista dobri prijatelji.
Ne viđamo se često, jer on dosta vremena nije u Užicu ali kada se vidimo, meni je to uvek pravo zadovoljstvo.
U nekom od momenata inspiracije napravio je muzičku temu vezano za naš tadašnji rad na sajtu užičkog kraja. Poslušajte Datavoyage Theme i javite mi utiske.
Notni zapis ove teme možete preuzeti sa http://musescore.com/user/24140/scores/41102