Ministarka za telekomunikacije Jasna Matić je najavila za početak aprila da će nam biti omogućeno da menjamo operatora mobilne telefonije a da zadržimo isti broj telefona. Moraćemo to da platimo, ali cena još nije poznata (vrte se iznosi od par stotina do par hiljada dinara).
To je sjajna vest, čak i ako budemo dovoljno na zemlji da ne uzmemo rok koji je ministarka najavila zdravo za gotovo. Kad bude biće. Siguno je jedan od najozbiljnijih razloga zašto korisnici ne promene svog operatera i kada su nezadovoljni upravo to što ne žele da prolaze kroz komplikacije koje proističu iz promene broja telefona.
Kada bude omogućeno da se zadrži broj, a pogotovo ako cena prelaska ne bude visoka i procedura bude jednostavna, to će itekako olakšati stvar korisnicima. Prinudiće i same operatere da se počnu ponašati mnogo ozbiljnije i predusretljivije prema svojim korisnicima, da bi bili konkurentniji.
Možemo očekivati da će bezobrazluk, ucenjivanje i razne zavlakuše kojima su operateri sada skloni biti samo loša prošlost. A možda se i vrate neke usluge koje su kod nekih operatera nestale: obračun razgovora po sekundi, prenošenje nepotrošenih minuta i broja poruka u sledeći mesec, trenutno ažurno stanje na računu i slično.
Ipak, moguće je da će se pojaviti i jedan problem, ne za nas korisnike, nego za operatere.
Nećemo znati cenu poziva
Naime, sada, kada znamo koji brojevi pripadaju kom operateru, lako nam je da odredimo i koliki trošak nam predstavlja svaki poziv. Kada prenošenje brojeva bude omogućeno, onda više nećemo znati na kom je operateru broj koji pozivamo pa nećemo znati ni koliko će nas taj poziv koštati. To nije u skladu sa Zakonom o potrošačima koji insistira da potrošaču cena usluge mora biti poznata unapred.
Rešenje koje je očigledno je da se izjednače sve cena poziva kako unutar mreže operatera, tako i ka mrežama drugih operatera. Sa jedinstvenom cenom, korisnicima će opet biti omogućeno da znaju koliko će ih koštati poziv.
I inače, ovaj princip sa različitim cenama unutar mreže i van mreže operatera sam uvek smatrao besmislenim i nepotrebnim, ako isključimo bezgraničnu želju operatera da zarađuju ni na čemu, to jest na prodavanju magle. Naprosto, svaki telefonski poziv na teritoriji države treba da košta isto.
Operateri, ako im je do konkurencije, treba da se takmiče u kvalitetu i raznovrsnosti usluga, i raznim drugim pogodnostima.
Nadam se da će ministarka da se pozabavi i ovim problemom pa ili ona direktno ili preko RATEL-a preduzme neke aktivnosti koje će nas zaštititi kao potrošače.
Mobilni operateri spadaju u kategoriju firmi koje skupo prodaju maglu, i sasvim je razložno da od Ministarstva za telekomunikacije i RATEL-a očekujemo da nas zaštite.
Nedavno su, na primer, u bankarskom sektoru napravljeni neki pomaci koji su stvorili daleko bolju zaštitu korisnicima bakarskih usluga od skupog prodavanja magle. Bilo bi sjano da se i u sektoru telekomunikacija stvari počnu kretati na istu stranu.
Pošto neki operateri imaju besplatno telefoniranje u svojoj mreži, mislim da će teško biti formirati jedinstvenu cenu. Videćemo šta će od ovoga da ispadne, ali me ne bi iznenadilo da prvo dozvole da se preseli broj kod drugog operatera,a tek onda shvate da imaju problem sa tarifiranjem.
Pa dobro, ne može sve glatko da se reši, ali očekujem, s obzirom da ministarka prati blogosferu, da ovaj moj članak neće proći neprimećen.
da, nećemo znati cenu poziva.
i da, to je novi problem.
i da, molimo, sačekajte još godinu dana da ga otklonimo :))
„Možemo očekivati da će bezobrazluk, ucenjivanje i razne zavlakuše kojima su operateri sada skloni biti samo loša prošlost.“ – Bilo bi sjajno, ali se u realnosti nije pokazalo tako ni u drugim zemljama.
Prenos broja je inače jednostavan (ukoliko se bude poštovala definisana procedura i Ratel-ova baza brojeva bude funkcionalna i brza). Dovoljno je da odete do operatera kod kog želite broj da prenesete sa ličnom kartom i to je to. Broj se prilikom prenosa registruje, ukoliko je pripejd. Prilikom te procedure, definisana je cena od 200 dinara koju korisnik treba da plati novom operateru, dok novi operater (kod kog smo preneli broj) starom plaća 1000 dinara po korisniku, što dodatno podiže konkurentnost.
Što se tiče drugog dela ovog posta u vezi tarifiranja poziva ka prenesenim brojevim, postojaće opcija koja će pre uspostavljanja veze korisnike obaveštavati da se pozvani broj sada nalazi u drugoj mreži.
Kao što već rekoh na tviteru.
Ovo jeste u skladu sa zakonom o potrošačima, i to i jeste najveći problema.
Sve što si rekao stoji, osim činjenice da će korisnici znati koja je cena usluge, ali da ne mogu znati kada koju uslugu koriste.
U prevodu, nema ničega što krši zakon, tako da nema ničega da nekoga prisili da razmisli o svemu tome.