Izbornik Zatvoriti

Internet privatnost: vodite li računa o sebi? A o drugima?

Smatram sebe komunikativnom osobom. Možda se sa tim neko ko me poznaje neće složiti, ali meni se nakako čini da vrlo lako ulazim u komunikaciju sa drugima preko Interneta, znao ih ili ne znao, bilo na forumima, bilo na četu, fejsbuku, skajpu, ajsikjuu i drugim načinima komunikacije. Pored toga, nemam problem sa sakrivanjem svog identiteta, čak i na mestima gde se po pravilu koriste nadimci, ja ne krijem svoje ime, ko sam i šta sam.

Ipak, imam neke granice, znam šta je to što mi ne smeta da drugi znaju o meni, ali ima i mnogo toga što smatram ličnim i ostavljam za sebe, porodicu i uzak krug bliskih prijatelja.

U stvari, kada bolje razmislim, postoji nekoliko stepeni ličnog:

– baš lično, intimno, što je samo za mene. Ne, ne radi se tu o tajnama, nego prosto o stvarima koje smatram previše intimnim i koje nisu za tuđe oči. Na primer to je obavljanje nužde, kupanje,pranje zuba, brijanje i slično. Siguran sam da se neko neće složiti, ali po mom poimanju, takve stvari se ne rade u društvu druge osobe, ma koja da je.

– intimni odnosi između dve osobe. U to spada i seks ali i ljubljenje. To se radi samo u društvu osobe sa kojom se to radi, zar ne? Znam, mnogima može biti čudno što ljubljenje stavljam u ovu kategoriju, ali kod mene je to tako – ne volim ljubljenje na javnom mestu – ni da ja to radim niti da vidim nekog drugog;

– veoma bliski prijatelji uvek imaju i mogućnost da znaju neke veoma intimne stvari jedni o drugima, i to treba da ostane između njih. Kada sam sa nekim blizak, očekujem da moju privatnost poštuje, čak i ako se naši odnosi pokvare;

– porodične stvari treba da ostanu u krugu porodice, čak i ako se članovi porodice otuđe jedni od drugih. Ako šta ne volim da vidim to je da se muž i žena ili neko tako blizak svađaju u prisustvu drugih;

– sve ostalo je javno, počev od imena, toga čime se bavim ili sam se bavio, s kim se družim, kakvi su mi pogledi na svet, moji politički stavovi i slično.

Tako nekako ja na to gledam, ali ne samo u odnosu na sebe već i na druge. Ove iste kriterijume primenjujem i prema privatnosti drugih, pa čak i ako oni sami znatno labavije gledaju na sve to. O drugima ne otkrivam, ako nešto znam, ako ne bih voleo da nešto slično otkrivam o sebi.

Primetio sam da mnogi drugi o tome ne vode računa. Ne samo što ne brinu o svojoj privatnosti, nego ni o tuđoj. Na Internetu svakodnevno viđam neke stvari zbog kojih mi bude i neprijatno, jer to smatram nekom privatnošću koja nije za objavljivanje.

Nedavno mi je trebao kontakt sa jednom osobom koju poznajem i potražio sam je preko Gugla, nadajući se nekom ličnom sajtu ili tako nečem. Gugl je brzo obavio stvar i izbacio mi par linkova – svi odreda su bili profili na nekim sajtovima za upoznavanje, čak i onim koji očigledno teže seksualnim uslugama. Sumnjam da je ta osoba razmišljala kada je na takve sajtove stavljala svoje lične podatke. Da se razumemo, ne mislim da je loše učlanjavati se na takve sajtove, samo smatram da je to ipak nešto što treba da bude privatna stvar.

Mnogo više zabrinjavaju razne društvene mreže. One su ovih dana na meti medija zbog ugrožavanja privatnosti ali u sasvim drugom kontekstu, jer vlasnici takvih sajtova imaju pun pristup vašim podacima i mogu sa njima da rade šta god žele. Ono o čemu ja govorim je čuvanje svoje privatnosti u smislu šta o sebi dozvoljavate da vidi javnost.

Uveren sam da većina čitalaca ovog mog bloga ima nalog na Fejsbuku ili nekom sličnom sajtu, ako ne i na više njih, i na njima ima mnogo prijatelja. Svaki takav sajt nudi obimne obrasce za priličnim brojem polja u koja možete upisati podatke o sebi, ne samo ime i prezime, datum i mesto rođenja, nego i mnogo toga drugog, pa i to sa kim ste u vezi ili ako vezu raskinete kada ste je raskinuli i slično. Cilj je valjda da preko takvih ličnih profila, sajt može lakše da vam pronađe osobe sličnih zanimanja i omogući vam da se upoznate. Koliko od tih podataka dajete o sebi i razmišljate li o tome da li je sve to potrebno popunjavati? Da li ste nekada proverili mogućnost podešavanja nivoa privatnosti tih podataka tako da bar ograničite ko sve to može da vidi?

Stvar je takva, da mi možemo u velikoj meri da kontrolišemo sopstvenu privatnost, jer, na prvom mestu, mi smo ti od kojih sve informacije potiču. O tome samo treba razmišljamo i da, kada popunjavamo neki obrazac samo treba da se zapitamo, da li je baš neophodno da ga celog popunimo.

Da li pomislite nekada, kakav će vaš odnos prema vašoj privatnosti biti za desetak godina i da li će vam biti prijatno ako Gugl na pretragu po vašem imenu izbaci nešto što ste pisali danas? Tinejdžeri, verovatno najmasovniji deo internet populacije, istovremeno je i najbezbrižniji i najmanje misli o takvim stvarima. Njima je sve to samo dobra zabava i ništa drugo nije važnije od toga. Ali, za desetak godina, kada se uozbilje, zaposle, naprave neku karijeru, možda postanu javne ličnosti, kako će im se svideti ako se po novinama budu razvlačili njihovi tinejdžerski komentari ili fotografije posle ludih žurki, ili ne daj bože, nešto intimnije?

Jedna moja prijateljica, vrlo mlada osoba, postavila je na Internet neke svoje fotografije sa nudističke plaže. Potpuno je razumem, ima čime da se diči, a i fotografije su daleko od neukusa. Međutim, ne verujem da je razmišljala kako će na to gledati za neku godinu.

Vas kao osobu, ne prikazuju samo suvi podaci. O vama mnogo govori i ono to radite ili govorite i kako se ponašate. Jedno je kada sa prijateljima ćaskate uz piće u kafani, a sasvim drugo kada sa njima ćaskate na Internetu, naročito ako se radi o nekom forumu ili drugom javnom mestu gde se sve što je napisano beleži. U razgovoru sa prijateljima koristite jedan rečnik, ali velika je greška isti takav rečnik koristiti i na ovakvim javnim mestima.

Neko će reći „baš me briga, to sam ja, nemam šta da krijem“, ali ga vrlo brzo bude briga kada ga to dovede u neprijatnu situaciju. A verujte, ako neko želi da vas dovede u neprijatnu poziciju, najviše voli da to uradi koristeći ono što ste sami rekli, napisali ili drugačije objavili. Uostalom, zapitajte se da li biste baš voleli da se sve što ste napisali na Internetu pojavi u lokalnim novinama koje čitaju ljudi iz vašeg najbližeg okruženja: prijatelji, porodica, bivše devojke ili momci, sadašnja devojka ili momak, možda žena ili suprug?, komšije, profesori, školski drugovi, kolege sa posla, šefovi? Mislite da oni to ne mogu da vide? Ah, kako se varate, ne samo oni, to što radite na Internetu mogu da vide svi.

Napravite eksperiment, ukucajte u Gugl svoje ime i prezime ili nadimak koji često koristite pa proverite šta on to sve „zna“ o vama. Možda se ozbiljno zabrinete, naročito zbog toga što, nešto što je jednom objavljeno na Inernetu, obično ostaje objavljeno zauvek. Mogućnost uklanjanja je po pravilu minimalna, a čak i ako uklonite originalan sadržaj, više je nego izvesno da je on odavno iskopiran na neka druga mesta odakle ga sasvim sigurno ne možete ukloniti.

No, briga o sopstvenoj privatnosti je jedna stvar i tu zaista sami držite konce u rukama. Od vas zavisi šta objavljujete o sebi. Međutim, koliko, vodite računa o privatnosti drugih? Odmerite li katkad, da ono to ste objavili nije u redu, jer otkriva neke privatne ili intimne detalje o drugim osobama? Niste? Niste jedini. Koliko malo ljudi vode računa o sopstvenoj privatnosti, još manje vode o tuđoj.

Internet je prepun raznih ispričanih dogodovština, tračeva ili diskusija u kojima se ne retko pojavljuju imena ljudi koji i ne znaju da se o njima priča. Još je više fotografija. Obično su to fotografije na kojima su ljudi u svojim ne najboljim izdanjima. Zavirite malo u Internet foto-albume svojih prijatelja, iznenadićete se koliko tu ima fotografija sa raznih žurki, izlazaka u grad i pijanki. Sasvim je moguće da ste na nekoj od tih fotografija i vi, uhvaćeni u nekoj pozi u četiri ujutro, obeznanjeni od ludovanja. Posle toga, pregledajte i svoj foto-album pa razmislite da li može da se desi da nekome od vaših prijatelja ne bude pravo ako se pronađe u nekom od njih.

Nema šansi da će se pronaći? Mislite? Pitajte Gugl šta misli o tome.

Na kraju krajeva, zakon vas obavezuje da za objavljivanje takvih stvari morate imati dozvolu onoga o kome se radi. Naravno, najčešće vaše prijatelje neće pogoditi što ste im stavili fotografije na Internet, mnogi će se čak i obradovati, neko se možda i ljutne, a mala je prilika da će neko toliko da se naljuti da će vas terati na sud zbog toga. Ipak, uvek razmislite da li je u redu raditi tako nešto.

Nažalost, ima ljudi koji tuđe privatne stvari iznose u javnost namerno. Neko im se zameri ili se inače vrlo bliski ljudi posvađaju i onda krene osveta preko Interneta, iznošenje prljavog veša bez ikakvih kriterijuma. Da stvar bude gora, žrtva skoro i da ne može da se odbrani, a pogotovo ne da ispravi načinjenu štetu. A šteta može da bude ogromna i to mnogo veća onima koji to rade, jer takvi postupci su ispod svake časti i tako nešto mogu da rade samo ljudi koji zaista imaju ozbiljne probleme u glavi.

Celom ovom pričom nisam imao nameru da vas zaplašim, već samo da vam skrenem pažnju. Ne morate biti opterećeni čuvanjem svoje privatnosti, ali bar budite svesni da na Internetu privatnosti nema.

1 Comments

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Popunite izraz tako da bude tačan: *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.