Izbornik Zatvoriti

Moja prva D-STAR radio-amaterska veza

Prema kalendaru, u Srbiji je odavno 21. vek, ali se to u nekim stvarima baš i ne primećuje. Na primer, u Srbiji ne postoji nijedan digitalni radio-amaterski repetitor. Razlog tome je uglavnom – novac. Iako se redovnu u raznim neprilikama pokazuje da su radio-amateri važan činilac komunikacija u uslovima vremenskih nepogoda i drugih vanrednih situacija, njih se država i društvo sete samo onda kada su potrebni. Ulaganja u razvoj radio-amaterske infratrukture nije čak ni na začelju prioriteta – prosto o tome niko i ne brine.

Tako uglavnom preostaje da sami radio-amateri, sopstvenim trudom, zalaganjem i novcem obezbeđuju održavanje i razvoj radio-amaterskog sistema veza. Zato što ih to interesuje, ali i zato što ne mogu da dopuste da sve propadne zbog nebrige.

Moj prijatelj, Momo YU2MS, je zaljubljenik u digitalne komunikacije i dugo je priželjkivao da i kod nas u Srbiji počne rad digitalnih repetotora. najzad je ove zime prelomio i odlučio da podigne jedan takav repetitor u sopstvenoj režiji (čitajte, svojim novcem). Srećom pa je poslušao i nije se odmah zaleteo da kupuje najskuplje, već smo za početak odlučili d aprobamo sa nečim skromnim, da vidimo kako to radi, da učimo, pa tek onda da se nabavi sve što je potrebno.

dstar-hotspot

Odlučili smo da upotrebimo Raspberry Pi i DV-MEGA modul za D-STAR hotspot. Pre neki dan mi je javio da su mu je stigli naručeni moduli, a nije mnogo čekao i da mi ih donese jer je moj deo posla bio da to sastavim i namestim da radi.

Sastavljanje nije veliki posao. DV-MEGA modul je namenski pravljen za Raspberry Pi, tako da ga je trebalo samo utaći u konektor.

Podešavanje je već bilo druga priča. Iako je D-STAR tehnologija već duže vreme u upotrebi, dokumentacija je prilično čudna i često nedovoljna i zbunjujuća, tako da je bilo dosta muke da se to sve namesti prvi put. Naravno, nije olakšavalo to što nismo imali pojma kako sve to funkcioniše i šta treba da očekujemo, pa je bilo dosta nagađanja i pretpostavki.

Uglavnom, nakon nekoliko dana, posle više preinstalacija i probi raznih uspešnih i neuspešnih varijanti – stvar je pouzdano proradila. Najviše mogu da zahvalim poslovičnoj radio-amaterskoj spremnosti da se međusobno pomažu. Preko Interneta sam uspostavio kontakt sa Vilijem W4WWM, za koga se ispostavilo da je vro iskusan sa D-STAR i da je veoma strpljiv i spreman da pomogne tako da mi je razjasnio mnoge stvari koje nikako nisam moago da razumem samo čitajući dokumentaciju.

„Jenki Tango Najn Tango Papa (YT9TP), dis iz Viski Four Viski Viski Majk (W4WWM)“ – neočekivano se začulo se iz voki-tokija dok sam u četu kucao poruku za Vilija.

Pogledao sam u voki toki u neverici – PA TO RADI! Bio je to Vili. Odgovorio sam. Pokazalo se da sam većma sve dobro uradio, samo nisam baš najbolje razumeo kako da uspostavim vezu sa nekim. Vili je bio veoma raspoložen i zatim smo nastavili dug razgovor preko radio-stanica, u kome mi je on razjasnio mnogo toga u vezi ove za mene nove tehnologije.

Neobičan je to osećaj. Sedim u radnoj sobi i preko voki-tokija pričam sa Amerikancem, Vilijem W4WWM iz Alabame, koji takođe koristi svoj voki-toki. Neobično je zato to sam kao radio-amater navikao da sa Amerikancima, zbog velike udaljenosti,  mogu da uspostavim vezu samo u posebnim uslovima, često uz velike smetnje i dosta truda. Ovo ide nekako lako, i mnogo je dobar zvuk – ni nalik onome na koji sam navikao u radio-vezama.

Među Amerima se pročulo da se pojavila YU stanica. Ubrzo su mi se javili N8GY, Tom iz Mičigena, KE0CO, Brajan iz Sijetla (Vašington), i VE2FP, Fabricio, Italijan koji sada živi u Kanadi, svi vrlo raspoloženi za priču tako da se sa njima prijatan razgovor odužio do duboko u noć.

Kako to radi

Pošto ovaj moj blog čita mnogo ljudi koji nisu radio-amateri evo da pokušam ukratko da objasnim o čemu se u stvari radi.

Još uvek se većina radio-amaterskih veza održava u analognom režimu, govor se prenos radio-putem baš onako kako ga i čujemo.

Telegrafija se može smatrati prvim digitalnim režimom prenosa, jer se tekstualna poruka prenosi naročitim sistemom zvučnih kodova. To je omogućilo da se poruke prenose i u lošim uslovima kada glas postaje nerazgovetan.

Vremenom su smišljeni i napredniji načini prenosa tekstualnih poruka koji su po principu manje-više slični telegrafiji a samo se nastojalo da se poveća brzina prenosa.

Tako se došlo i do potrebe da se umesto teksta prenosi glas (pa i slika) ali digitalizovano. To je omogućilo kvaliteniji prenos, jer digitalizovan signal se lakše može preneti i u nepovoljnim uslovima, a kada se prenese, istovetan je originalu, dakle veoma kvalitetan. Uostalom, to je tehnologija koju danas vidimo primenjenu i kod nas na TV programima.

d-star-usage

Za razliku od TV prenosa, radio-amaterske veze su dvosmerne, dakle, rado-amateri mogu međusobno da razgovaraju i jedna od tehnologija koja to omogućava je i ova koju sam ja isprobao – D-STAR. Ona obezbeđuje i više od običnog razgovora, preko ovakve komunikacije se mogu preneti svakojake vrste informacija pa čak i pristupiti Internetu.

Šta sam upotrebio

Ovo će me sigurno pitati radio-amateri koje interesuje da probaju D-STAR. Evo ukratko: Raspberry Pi i DV MEGA Raspberry PI radio hotspot. To je sve od hardvera. Softver koji sam upotrebio je G4KLX Repeater i ircdDBGateway. Za vezu sa drugim čvorovima potrebna je internet konekcija (to može biti i privatna mreža, ne obavezno Internet).

Najlakša i najpraktičnija primena D-STAR-a je na VHF ili UHF opsegu. No to nije uslov. D-STAR se može koristiti i na kratkim talasima tako da se može obezbediti znatno veći domet čvora.

E da, potreban je i neki D-STAR radio-uređaj da bi mogli da isprobavate. Sam hotspot nema mogućnosti da radi i kao radio-stanica. On samo omogućava DSTAR stanicama da se povežu na mrežu i komuniciraju sa drugima. Ja sam za testiranja upotrebio ICOM ID-51.

Podešavanje je u supštini jednostavno samo nije baš očigledno za nekoga ko je neupućen. Protokol je prilično komplikovan i ima mnogo mogućnosti tako da se treba snaći i izdvojiti ono što je neophodno da stvar proradi a ostalim se zabavljati kasnije. Ne pomaže mnogo ni to što je dokumentacija prilično oskudna.

Nadam se da ću uskoro moći da napravim i neko detaljnije uputstvo koje će vam olakšati da se upustite u svet digitalnog radija, kada i ja svarim još dosta toga što mi je nejasno, a neophodno je.

Pratite me, biće oko ovoga još priče na mom blogu, siguran sam.

3 Comments

  1. YT1PRM

    Sve pohvale sto se je Momo angazovao a i ti Pedja oko toga, samo bitnu stavku si propustio da kazes pratiocima bloga , a da je ta uspostavljena veza preokookeanska ne direktna vec preko interneta -dakle uz pomoc interneta je povezana i vas hotspod na razbery pi i amerikanac preko neta a ne direktna veza , da ne bude zabune ,moze i direktna bez posrestva interneta ali na KT talasima uredjaji koji imaju D-Star kao sto je IC7100 ima vec takvih veza publikovanih na yutoobe

    ako hocete da testiramo sa mojim hotspotom ja sam dostupan na DTMF kodu 6186 ili na DCS Serveru DCS023Y 73 yt1prm Milan

    • Peđa

      Digitalni audio se najviše koristi na VHF i UHF zato što je to lako uraditi. Međutim, nije to neophodno. Dve stanice koja podržavaju digitalnu modulaciju mogu da komuniciraju između sebe kao i bilo koje druge stanice, ne treba im repetitor ili hotspot.

      Štaviše, digitalne modulacije se mogu koristiti i na kratkim talasima i praktično mogu da rade svugde gde radi i klasična analogna veza, čak i nešto bolje, jer je digitalni signal robusniji i može se uspešno preneti kada su uslovi za analogne signale nepovoljni.

      Digitalna modulacija na VHF i UHF je meni najviše zanimljiva jer omogućava da se pomoću nje lako linkuju repetitori, što je prilično potrebno u uslovima vanrednih okolnosti. Umrežavanje preko internet protokola je prilično fleksibilno i može naročito da bude zgodno kada se postavljaju privremeni repetitori na terenu, koji treba da se umreže sa drugima. Plus, digitalna modulacija može da se koristi za umrežavanje repetitora, a da za krajnje stanice i dalje korsiti analogna oprema, koja je mnogo rasprostranjenija.

      Internet se koristi za planetarno umrežavanje, ali na lokalnom nivou, uopšte nije potreban – dovoljno je napraviti klasičnu lokalnu, nezavisnu TCP/IP mrežu na bilo koji način koji je u datom trenutku izvodljiv.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Popunite izraz tako da bude tačan: *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.