Izbornik Zatvoriti

Odobravate li cenzuru na Internetu?

Ovih dana u medijima se pojavila iznenađujuća vest: mobilni operater Telenor i MUP Srbije su potpisali sporazum o primeni filtera za blokadu pristupa ilegalnim sajtovima sa elementima seksualnog zlostavljanja dece.

Ovako dugačak naziv sporazuma svodi se na jednu reč: CENZURA, koja čak i kod nas, uključuje mnoge crvene lampice.

Ipak, iznenađujuće je da reakcija javnosti na ovakvu vest nije naročito žestoka kako bi se to moglo očekivati.

Šta je cenzura?

U knjizi „Rečnik socijalnog rada“, autor Ivan Vidanović je dao definiciju cenzure kao  „autoritarnog ograničavanja ili zabrane javnog izražavanja mišljenja ili ideja, zbog opasnosti po vlast, društveni ili moralni poredak“.

Cenzuri su bili skloni svi društveni sistemi od nastanka prvobitnih ljudskih zajednica. Najčešće je zloupotrebljavana ali neretko je imala i opravdanja.

U slobodnoj interpretaciji po pravilu svi je tumačimo kao ograničavanje slobode govora i kao takvu je doživljavamo negativno. Kroz istoriju smo videli, a bogme i osetili na sopstvenoj koži, kako cenzura ima poguban efekat na širenje novih ideja i napredak društva kada je upotrebljena u cilju očuvanja vlasti ili određenog društvenog uticaja.

Postoji li opravdana cenzura?

Ako posmatramo neku društvenu zajednicu, njen opstanak i funkcionisanje reguliše se zakonima koje ta zajednica uspostavi. Zakoni služe tome da je štite, odnosno da očuvaju vrednosti zajednice. Svako ponašanje koje je u suprotnosti sa tim vrednostima je nepoželjno, zabranjeno i biva kažnjavano.

Uvođenje zakona u neko društvo u suštini predstavlja ograničavanje sloboda, jer očigledno zabranjuje određena ponašanja. Zakoni se često na zadržavaju samo na kažnjavanju dela koja su suprotna zakonu nego i podsticanju ili podstrekvanju na činjenje takvih dela.

U tom svetlu, cenzura je samo jedan vid sprovođenje zakona – zabrana javnog iznošenja mišljenja i ideja koje su u suprotnosti sa zakonom. Nije li takva cenzura sasvim opravdana?

Nije li opravdano da vlast, u borbi protiv vrlo opakog kriminala seksualne zloupotrebe dece, primeni i takve medote kao što je cenzura sajtova koji takav kriminal vrše ili podstrekuju na njega? Da li je ja takva zabrana neopravdano ili opravdano ograničavanje slobode izražavanja mišnjenja i ideja? Rekao bih da je sasvim opravdano.

Kakva cenzura je prihvatljiva?

Ne vidim što bi ikome bio problem to da je neki sajt sa dečjom pornografijom filtriran na državnom nivou. Ne bi mi bio problem da se isto desi i gomili drugih sajtova koji se bave raznoraznim kriminalnim delatnostima.

Ali, jeste problem kada se to radi ovako kako su se to sporazumeli MUP Srbije i Telenor. Takva cenzura je neprihvatljiva. Nema MUP takva ovlašćenja da određuje koji sajt treba da bude cenzurisan, a još manje to ima Telenor. Posebno je nedopustivo da se sajtovi cenzurišu na osnovu zahteva koje dođu od neke inostrane institucije, pa makar to bio i Interpol.

Cenzura koja je prihvatljiva to je ona koja nastane kao mera sprovođenja zakona, koja ima jasno opravdanje u krivičnom zakonu i nastala je kroz jasnu zakonsku proceduru, a ukratko rečeno, uvedena je po sudskom nalogu.

Eto na primer, baš pre neki dan, jedna politička organizacija je sudskom odlukom zabranjena. Sud je procenio da su ideje i delatnost te organizacije nezakoniti, te su ih zabranili. I to nije problem, jer – radi se o sudskoj odluci.

Zašto baš cenzura?

Internet kao medij je vrlo nezgodan za kontrolu. Sa jedne strane to je dobro, jer je teško kontrolisati ga pa je sloboda izražavanja znatno veća nego preko drugih medija. Ipak, upravo takva priroda Interneta omogućava izražavanje ideja i sprovođenje aktivnosti kakve su u opštem smislu društveno neprihvatljive.

Kada neko, koristeći Internet, prekrši zakone Srbije, sud naravno može da mu ugasi i sajt, i oduzme sredstva kojima je krivično delo vršeno, i naravno, kazni samog počinioca. Cenzura za takve slučajeve nije potrebna.

Ipak, Intenet nije ograničen na jednu državu, i vrlo često su sajt, sredstva kojima se čini krivično delo, pa čak i sam počinioc nedostupni srpskom pravosuđu, a kada se radi o delima koja moraju da budu sankcionisana hitnim merama, ili su masovna, onda cenzura postaje sasvim prikladno oruđe.

Neophodnost kontrole Interneta

Sa sve većom dostupnošću Interneta sve su manje mogućnosti kontrole njegovog korišćenja. Tu najpre mislim na kontrolu roditelja kako njihova deca koriste Internet, sa kim komuniciraju, i kakvim sadržajima pristupaju.

Čak i ako zanemarimo poslovičnu tehničku neupućenost roditelja, naprosto je pristup internet sadržajima tako jednostavan i šarenolik da je praktično nemoguće kontrolisati ga sa te strane.

Kontrola je neophodna na drugoj strani, onoj koja se nalazi između krajenjeg korisnika i izvora informacija, a tu kontrolu jedino sme da sporovodi država, ali na način koji je transaprentan, kroz jasne zakonske procedure i od strane kompetentnih i ovlašćenih tela usmerene ka sprečavanju krivičnih dela.

A šta vi mislite o tome?

1 Comments

  1. vlada

    Pisanja i komentari oko cenzure su na izvestan način naivni.Nisu li najveći cenzori upravo urednička BRITKA PERA.Zašto bi se nešto cenzurisalo.Urednik jednostavno kaže „ova tema nije interesantna“ i kraj.
    Društveni cenzori su kategorija,u principu nebitna,ali je opasna zato što je put između cenzure i diktature veoma kratak.O tome se ćuti jer nije demokratski o tome govoriti.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Popunite izraz tako da bude tačan: *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.