Ovo je država u kojoj je sve moguće samo da bi neko dovoljno uticajan mogao da zaradi. Ovih dana u javnosti se pojavljuju informacije da su srpska banke listom počele da povećavaju kamate na kredite. To rade čak i sa kreditima koji su ugovoreni sa fiksnom kamatom.
Narodna banka Srbije je potpuno potpuno nemoćna da to spreči. Iako je pre nekog vremena NBS čak smanjila referentnu kamatnu stopu na osnovu koje se formiraju kamate svih banaka, kako bi pojeftinila kredite, banke ne samo da nisu smanjile kamate nego ih povećavaju, kako koja od pola pa do tri procenta.
U celoj ovoj priči, Narodna banka je samo posmatrač. Sve što čine to je da vode statistiku. Tako je sprovela anekte među bankama i utvrdila da su do aprila meseca od 25 banaka koliko posluje u Srbiji, 15 banaka izjavilo da će povećati kamate (i na kredite sa fiksnom kamatom), ali se u međuvremenu ispostavilo da su čak i neke koje su se izjasnile da neće povećavati kamate ipako to učinile. pre par dana, NBS je objavila spisak banaka koje su povećale kredite zaključno sa aprilom , a u međuvremenu su se stvari promenile, naravno tako što se ovaj spisak produžava.
Kako je to moguće? Po pravilu sve banke u ugovorima za kredite sa fiksnom kamatom imaju stav koji banci dozvoljava da promeni kamatu „u slučaju velikih promena na tržištu“. Kriterijumi tih „velikih promena“ nisu definisani već je stvar procene same banke. Klijent koji uzima kredit, čak i da obrati pažnju na takvu stavku, ništa ne može da učini, kredit mu treba, banka ga daje pod jednim uslovom – „uzmi ili ostavi“, a isto je u svim bankama, tako da ona o „tržištu“, „konkurenciji“ i sličnom ne važi.
Banke povećanje kamata opravdavaju povećanim rizikom, mada su one i u ugovorima sa fiksnom kamatom zaštićene, jer samo je jedan deo kamate fiksan, drugi deo se obračunava na osnovu EURIBOR-a koji je u stvari pokazatelj stanja na tržištu. Dok je EURIBOR u poslednje dve godine rastao, banke su ga vrlo pedantno obračunavale, isto kao i pad deviznog kursa dinara.
Sada je situacija takva da je EURIBOR značajno pao, banke odjednom više ne žele da ga primenjuju nego uvode svoje „zaštitne“ kamate. Ista priča kao i sa deviznim kursom , jer u svakom ugovoru postoji stav da se prilikom obračuna kamate primenjuje tekući kurs, osim u slučaju da kurs dinara poraste iznad vrednosti koju je imao u vreme zaključenja ugovora – ako dinar slučajno postane jači, tada će banka da računa kurs kada je dinar bio slab.
O kakvom riziku je reč ako banka može da primenjuje kurs koji je povoljniji za nju ili ako može da promeni i fiksnu kamatu, ako joj to odgovara? Svojim ugovorima banke sav rizik prebacuju na svoje klijente, tako da one ne snose ama baš nikakav rizik. Čak i da klijent ne može da vrati kredit, banka je obezbeđena. Jedini rizik koji ima je taj da neće baš zaraditi onoliko koliko je planirano, ali da izgubi – to je nemoguće.
Dakle, korisnici bankarskih usluga su u potpunosti u milosti i nemilosti bankara. Ugovori su tako sastavljeni da banka moža da promeni bilo šta što joj u nekom trenutku odgovara, a klijent može ili da to prihvati ili da raskine ugovor (i naravno plati sve što time sleduje).
Banke u Srbiji su, poslovično, najzaštićeniji privredni subjekti. Čega god da se dohvatite, uvek su banke u povlašćenom položaju u odnosu na sve druge. Red bi bio da ova država tome stane na put.
U Bosni i Hercegovini, na primer, na sličan trend, reagovao je ombudsman, koji je naložio svim bankama da vrate kamatne stope na ugovorene pod pretnjom kazne u iznosu od 2000 evra po ugovoru. U Hrvatskoj je Saboru već podnet nahitno usvajanje Zakon o potrošačkim kreditima da bi građani bili zaštićeni od samovolje banaka i skrivenih i nepredvidivih troškova.
U državi Srbiji, i dalje se kunu u tržište i zakon ponude i potražnje i uprkos svetskoj ekonomskoj kriti koja je upravo posledica takvog pristupa bankarskim uslugama, kao i tome da je očigledno da na srpskom bankarskom tržištu ne postoji taj vid konkurencije i da zakoni ponude i potražnje ne važe, jer je očigledno da su usluge i poslovna politika svih banaka uglavnom isti sa zanemarljivim razlikama.
Odličan tekst !
Da li neko iz NBS uopšte brine o građanima ? Ili šta oni rade?
Kada banke plaču da su u krizi, šta da kaže običan čovek!
Svi smo poslali prigovore i pitam se da li će to išta pomoći.
Izgleda da si među retkima kojima se takva klauzula ne sviđa, obzirom da ljudi masovno uzimaju i takve kredite. A dok ljudi masovno uzimaju takve kredite, naravno da ni banke nemaju potrebe da se drukčije ponašaju. I ja im ništa ne zameram.
I nije mi baš jasno kako to u Bosni država može da naređuje nešto vezano za ugovor potpisan između dva lica kojeg se obe ugovorne strane de facto pridržavaju. Bojim se da je tu država prekoračila svoja ovlašćenja. I to je prošlo tek tako ? Bruka.
Možda sam pre među retkima koji ne moraju da uzimaju kredite, to jest, nije da ne moram, ali uspevam da organizujem život i bez toga, zato što vrlo dobro znam šta znači, staviti glavu u bankarske šake.
Ljudi ne uzimaju kredite jer im se sviđaju, nego zato što samo tako mogu da reše životna pitanja – stan, školovanje, lečenje i slično. Krediti su u suštini dobra stvar, ali samo ako su zelenaši pod kontrolom. Upravo zato što su ljudi prinuđeni da uzimaju kredite banke se ponašaju ucenjivački pod parolom, ako nećeš – ne moraš, znajući da ljudi moraju.
Funkcija svake države je da reguliše sve društvene odnose, i da bude garant da se sve odvija u interesu društva. Zbog toga postoje zakoni, koji su po definiciji naredbe i zabrane, neophodne onima koji ne umeju sami da kontrolišu svoje ponašanje i postupanje.
Država ima ovlašćenja da reguliše svaki segment društva, pa zašto ne i banke? Funkcija države je da zaštiti društvo a ne banke. Isto kao što naređuje brzinu kojom se sme voziti putevima, tako država može da naredi i kako će se bilo šta u njoj odvijati, pa i da ograničava zelenaške kamate.