Izbornik Zatvoriti

Multiversum Mind – Kuća duhova

Radoznalost, istraživanje, avantura… nema bolje zabave za decu

Izvođač: Multiversum Mind
Tekst: Peđa Supurović
Muzika: Peđa Supurović & SUNO
Žanr: pop rok
Jezik: srpski

Užice, 2026.

Tekst:

U ulici na kraj grada
na poslednjem njenom broju
stara kuća stoji sama
probudila maštu moju

Kažu da tu ne živi niko
u njoj nikad nema svetla
ko god da u nju uđe
izađe zavezan ko pertla

Duhovi tu žive
priča se po kraju
Na zidove sive
čak ni psi ne laju
Moj se tata plaši
Mama me jače stisne
Najviše se plaši seka
ona ne sme ni da pisne

Duhovi su strašni
Duhovi su za sve krivi
što u toj staroj kući
niko ne želi da živi

Duhovi su strašni
Duhovi su za sve krivi
što u toj staroj kući
niko ne želi da živi

Odlučio ja sam čvrsto
moram ući u tu kuću
da vidim šta to u njoj ima
i razotkrijem temu vruću

Ušunjah se kroz bočni prozor
tiho da me ne čuje nijedan duh
a kako sam stupio unutra
čudan nepoznati zvuk ja čuh

Krcnulo je nešto
I škripa se čula
Tresnulo je teško
Propala je daska trula
Srce mi je stalo
Stao mi je i dah
Upiškio sam se malo
Tako deluje strah

Duhovi su strašni
Duhovi su za sve krivi
što u toj staroj kući
niko ne želi da živi

Duhovi su strašni
Duhovi su za sve krivi
što u toj staroj kući
niko ne želi da živi

I da skratim ovu priču
hrabrosti u meni nesta
Kroz onaj isti prozor
pobegoh ja iz mesta

Otad tu strašnu kuću
obilazim u širokom luku
I nikome ne rekoh
kakvu preživeh muku

Duhovi su strašni
Duhovi su za sve krivi
što u toj staroj kući
niko ne želi da živi

Duhovi su strašni
Duhovi su za sve krivi
što u toj staroj kući
niko ne želi da živi

Duhovi su strašni
Duhovi su za sve krivi
što u toj staroj kući
niko ne želi da živi […] [ ... vidi ceo članak ... ]

Multiversum Mind – Peščani sat

Dođe trenutak u životu kada shvatiš da ti sat ističe

Izvođač: Multiversum Mind
Tekst: Peđa Supurović
Muzika: Peđa Supurović & SUNO
Žanr: pop rok
Jezik: srpski

Užice, 2026.

Tekst:

Pesak u mom satu polako ističe
Iz sećanja izvlačim upamćene slike
Povezujem ljude i događaje
Oživljavam likove iz svoje priče

Kao u debeloj knjizi godine se nižu
Životni vek u nju je ceo stao
A gde su sad svi toliki ljudi
Iz prašine zaborava da događaje dižu

Jasno mi je, odavno je jasno

Sve više postajem prošlost
Više sam bio nego što ću biti
Ni od koga ne tražim oprost
Jer i nemam šta od koga kriti

Snovi, ljubavi prve i mahovi sreće
Izazovi, kušnje, žaljenja i strepnje
Usudi, želje, prohtevi i čežnje
Sve to na kraju pokriju buketi i sveće

Život neumitno ka svom sutonu pada
Kao što svaka priča ide svome kraju
U ovoj sećanja teku umesto reči
Neponovljiva nikome i nikada

Jasno mi je, odavno je jasno

Sve više postajem prošlost
Više sam bio nego što ću biti
Ni od koga ne tražim oprost
Jer i nemam šta od koga kriti

Sve više postajem prošlost
Više sam bio nego što ću biti
Ni od koga ne tražim oprost
Jer i nemam šta od koga kriti […] [ ... vidi ceo članak ... ]