Ce ku, ce ku, ce ku na osamdeset metara, opšti poziv na osamdeset metara, ovo je Ipsilon Užice Jedinica Avala Beograd Heroj, koji poziva i sluša…“
Kada upućujemo opšti poziv po pravilu uz CQ navodimo opseg na kome pozivamo i svoj pozvni znak. Tako nas uče i tako svi radimo.
Još kada sam učio kako se to radi, davnih godina, čudio sam se čemu to navođenje opsega. Valjda je jasno na kojoj frekvenciji emitujemo? Pitao sam, ali niko nije umeo da mi to objasni. Svi su to radili jer je tako uobičajeno.
Na kraju sam zaključio da je to stvar folklora, i način da se utroši vreme u opštem pozivu, jer je važno da on traje dovoljno dugo da potencijalni slušaoci mogu da nas čuju, a da ne preskoče poziv dok okreću točak VFO-a, preslušavajući opseg. […]
[ ... vidi ceo članak ... ]
U članku Koliko je opasno zračenje wireless opreme? sam objasnio na koji način se utvrđuje u kojoj meri neki radio-predajnik za bežično umrežavanje emituje štetno zračenje. Vrlo često me pitaju da li se to odnosi i na mobilnu telefoniju.
Sa mobilnim telefonima stvar je ipak nešto drugačija jer oni rade na nižim frekvencijama te imaju veću prodornost kroz prostor, emituju veću snagu i koriste se vrlo blizu tela. Nemam tačne podatke, pa ne mogu da napravim sličnu tabelu kao što sam uradio za bežični radio opseg, ali evo nekih činjenica:
Prema standardu IEEE C95.1 iz 1992. godine, dozvoljena izloženost na frekvenciji 900 MHz, na kojoj rade mobilni telefoni je 3 mW/cm2 (kontrolisana) odnosno, 0.6 mW/cm2 (nekontrolisana), a to je znatno manje nego za bežično umrežavanje.