Dužina puta: 52 km
Trajanje: 9 časova (opuštene vožnje biciklom)
Minimalna nadmorska visina: 411 m
Maksimalna nadmorska visina: 1000 m
Ukupan uspon: 2050 m
Ukupan spust: 2050 m
Jelova gora je pomalo zaboravljena planina koja se nalazi severno od Užica. Ima tri vrha koja su iznad 1000 metara nadmorske visine: Đakov kamen (1003 mnv), Bujadnjača (1003 mnv) i Jelena glava (1011 mnv). Prilično je pitoma, obrasla uglavnom zimzelenom šumom i veoma bogata šumskim voćem: borovnicom i kupinama. Veliki deo planine je pod zaštitom.
Zbog blizine gradu veoma je interesantna za biciklističke vožnje kako turističke tako i trenažne.
Putanja koju ovom prilikom predstavljam je jedna od najlepših kružnih vožnji ovom planinom. Ne spada u lagane, jer se pravi popriličan ukupan uspon, ali ako krenete opušteno bez jakog tempa i uz često zastajkivanje radi razgledanja i uživanja u predelima kroz koje prolazite, odlično će se provesti i oni koji nisu u najboljoj kondiciji.
uzice-jelovagora-jovanovavoda-tatalija-konder-kadnjaca-uzice.gpx
Kreće se, kao što je već uobičajeno od česme u Malom parku u centru Užica. Put vodi ka Carinskom mostu, gde se skreće levo uz Gluvaćki potoka zatim zapadnim obroncima Lazovine. Kada se izađe iz grada prestaje asfalt a nastavlja se dobrim makadamom. Ovaj put se lagano penje i nakon 6 kilometara (oko 1 čas vožnje) izlazi na asfaltni put za Jelovu Goru ispod Šehovog brda (na njemu se nalazi kugla meteorološke stanice).
Odatle se nastavlja asfaltom dalje u planinu. Uspon je relativno blag a često se otvaraju vidici tako da ćete imati dovoljno razloga da napravite stanke. Na oko 9.5 km od Užica na raskrsnici za Gostinicu nalazi se seoska prodavnica i kafana, baš gde treba da se napravi predah, osveži i nešto prezalogaji.
Dalji put je već na grebenu Jelove gore tako da je uspon nešto blaži. Ubrzo prolazite pored škole i skoro izgrađene crkve, a nakon blagog uspona izlazite u izletničko naselje. U dnu livade je lepo uređena Desankina česma. Ona se ne vidi sa puta već se mora sići preko livade do oboda šume gde se ona nalazi. To je razlog zašto mnogi ne znaju za nju.
Na tri kilometra od prodavnice dolazi se do bivšeg motela i tu se skreće sa asfaltnog puta desno na makadam. To je prečica za Jovanovu vodu. Makadam je kratak i ponovo izbija na drugi asfaltni put koji ide nizbrdo, a nekih trista metara dalje nailazi se na raskrsnicu gde se odvaja još jedan makadam levo ka Jovanovoj vodi.
Nakon spusta od oko 250 metara stiže se do izletišta Jovanova voda. Ovde se nalazi uređena izvorska česma sa veoma pitkom svežom vodom, uređeno je i odmorište a uokolo su čistine na kojima neretko mogu da se zateknu i izletnici. Naravno, i ovo je odlično mesto da se napravi predah, osveži vodom i odmori jer odavde se ulazi u srce Jelove gore.
Šumski put prelazi potok i zatim ide malo nizvodno pa zatim okreće u prepoznatljivu jelovgorsku šumu: razgranate visoke bukve zaklanjaju nebo, a između njih je more borovnica i drugi šumski zeleniš. Ako pogodite pravo doba godine moći ćete da se naklopate borovnica kao nikada u životu a Jelova gora je izdašna i sa kupinama.
Put se blago penje dok ne dođe do makadama (na Jelovoj gori šumari prilično dobro održavaju svoje puteve). Skrećete desno i odatle počinje dug šumski spust kroz nedirnutu prirodu u dolinu rečice Tmuše. Teško je opisati lepotu koju ćete ovde videti ali i svežinu kojoj nijedna letnja žega ne može doakati.
Kada izbijete na put koji prati reku Tmušu stvari postaju neopisive, pogotovo kada zađete nizvodno u zaista netaknutu gustu šumu, stenje i vodopade. Donekle je makadam odličan a onda prelazi u šumski put koji se ponegde prepliće sa Tmušom, dok na kraju već ne preostane samo zapušten put koji retko ko koristi. Ipak, za biciklu (pa i terenac) put je prohodan i ništa manje zanimljiv. Iskoristite svaku priliku da zastanete, uživate i fotografišete.
Ovaj put u stvari izbija u Seču reku, ali se ne ide njime do kraja, već se ranije silazi sa njega i ponovo vraća na Jelovu goru. Silazak je na nekih 24 km od Užica, a prepoznaćete ga, jer se sa glavnog puta odvaja naglo unazad levo put koji vodi na jedno seosko imanje.
Kada siđete u livadu, preko nje se spustite do reke. Tu ćete naići na drugi šumksi put koji prelazi reku i zatim vodi desno uzbrdo. Ovaj uspon je prilično jak, i najverovatnije ćete morati da gurate biciklu pored sebe. On izbija na onaj put koji ste napustili skrećući ka Jovanovoj vodi, samo što je ovde još uvek makadam. To je tačka sa koje počinje povratak, na 25 kilometara od Užica. Idete levo, lagano, blagim usponom. Put vijuga između nekoliko vrhova, prolazi preko Kondera, a zatim se spušta pored velike lokve. Odatle opet počinje uspon.
Ako vam zatreba odmor eto prilike kod Neđove vode u debeloj hladovini. Nedugo zatim, put izbija na asfalt, a zatim i na prevoj kod Đakovog kamena (34 km od Užica).
Ako biste nastavili dalje asfaltnim putem stigli biste do motela i dalje biste se mogli vratiti istim putem kojim ste izašli na Jelovu goru. Ipak, nije baš zanimljivo vraćati se istim putem, zar ne? Zato na prevoju skrenite desno šumskim putem koji prolazi pored Đakovog kamena i zatim silazi na Kadinjaču.
Đakov kamen je najviša tačka na ovom putu – 1003 metra nadmorske visine. Kad stignete na ovo mesto, iako je ono samo oko 600 m više od Užica napravili ste ukupan uspon od 2000 metara! Dobra vest je da ćete nadalje od Đakovog kamena pa praktično sve do Užica ići nizbrdo – 18 kilometara.
Spust na Kadinjaču je prilično strm, a šumski put ume da bude veoma izlokan vodenim bujicama. Zato se oslonite na kočnice i dobru koncentraciju i nemojte se zaletati. U svakom slučaju, dobićete lepu dozu adrenalina kao nagradu za sav onaj pretrpljeni uspon.
Sa Kadinjače, uobičajeno kreće spust asfaltnim putem ka Volujcu, a zatim lagano sve do Užica. Ovaj put vam je verovatno već poznat od ranije.