Izbornik Zatvoriti

Kako vaša autorska prava štite javni internet servisi?

Zaštita autorskih prava na Internetu je prilično mukotrpan posao. Ne sa zakonske strane – tu stvari stoje prilično jednostavno i nije teško ostvariti svoja prava.

Problem je u stvari u masovnosti objavljenih sadržaja na Internetu i u tome što mnogi smatraju da sve što nađu na mreži mogu da upotrebe kako god žele, bilo da im je to dato besplatno ili da su platili.

Autori se tako susreću sa problemom da su pokradeni i to ne samo tako što neko drugi koristi njihovo delo, nego i tako što neko drugi njihovo delo potpisuje kao svoje, ali da teško saznaju za to.

Ovaj put ću se osvrnuti na situacije kada svoje autorsko delo autor pronađe na nekom javnom servisu kao što su Gugl, Fejsbuk, Jutjub i drugi. Očekivano je da tako veliki i ozbiljni servisi moraju da štite autorska prava pre svega zbog svog imidža, i kada čitate pravila takvih sajtova, utisak je sa se oni itekako zalažu za zaštitu autorskih prava. Ipak, nije sve tako ružičasto.

Gugl (Google) na primer, ako pokušate da mu prijavite da je vaše autorsko delo objavljeno na nekom od njegovih servisa bez vaše dozvole ili na način kojim su vaša prava ugrožena sačekaće vas gomilom upozorenja koja služe tome da vas zastraše tako da od prijave odustanete.

Tako na primer, više puta ćete biti upozoreni da će protiv vas biti pokrenut pravni postupak ako ne možete da dokažete da su vaša prava zaista ugrožena.

Dalje, tražiće da budete veoma detaljni u opisivanju slučaja kršenja autorskog prava jer u suprotnom rizikujete da vašu prijavu proglase neosnovanom što povlači ostvarenje pomenutih pretnji.

Vrhunac je da vas ovaveštavaju da se, podnošenjem prijave, odričete prava privatnosti te da Gugl ima svu slobodu da vašu prijavu upotrebi kako god želi, uključujući i to da je daje trećim stranama i objavljuje javno.

Ne samo to, oni vam garantuju da će vaša prijava biti objavljena. Sve se to svodi da ako želite da zaštiti svoja prava na nekom Gugl servisu, morate da se izložite stvarima kojima inače ne biste želeli da bude te izloženi.

Stiče se utisak da je Guglu važnije da vas odvrati od prijave nego da zaista štiti autorska prava.

Fejsbuk (Facebook) nije baš tako otvoren u zastrašivanju ali on stvar začinjava tako što vam garantuje da će vaši privatni podaci koje date u prijavi biti prosleđeni nikom drugom do onome koga prijavljujete da ugrožava vaša autorska prava.

Dakle, dobiće između ostalog i vašu imejl adresu pa će onda moći da se iživljava na vama zato što ste ga prijavili. Pa ga vi prijavite.

Jutjub (YouTube) je mnogo korektniji. Ne plaše vas, već prosto prime vašu žalbu, i ako je osnovana deluju, najčešće tako što sporan sadržaj uklone i o tome vas obaveste.

Tviter (Twitter) je kratak i jasan. Ne ulaze mnogo u priču, već vam saopštavaju imejl na koji treba da pošaljete prijavu. Od zastrašivanja nema ni pomena.

Jahu (Yahoo) za prijavu zloupotreba svojih servisa, nažalost, takođe pribegava zastrašivanju i to najpre tako što vas upozorava da može vaše podatke (sa naglaskom na privatne kontakt podatke a naročito imejl adresu) proslediti onome koga prijavljujete.

Na Vikipediji (Wikipedia) je prilično teško naći informaciju kako da im se obratite ako je ona iskorišćena za kršenje vaših autorskih prava. No, u sutini, sve se svodi na to da im pošaljete imejl sa navodom a oni će da ga razmotre. Nema nekih detalja pa samim tim ni pokušaja zastrašivanja kao kod drugih.

I šta sad?

Razumljivo je zašto javni servisi moraju da budu veoma oprezni u postupku zaštite autorskih prava. S jedne strane oni su veoma privlačni za zloupotrebu, a sa druge strane, verovatno imaju i mnogo neosnovanih pritužbi.

Pozivanje na zakon i upozoravanje na posledice neosnovanih pritužbi je jasno, ali nikako ne mogu da razumem zastrašivanje koje se oslanja na objavljivanje slučaja u javnosti ili slanja privatnih podataka onome koga prijavljujete da je vaša prava prekršio. To su već ozbiljne stvari. Da li će autora da izađe u javnost i objavi slučaj ili da stvar uradi privatno, to mora biti stvar njegovog izbora. Ne mogu da prihvatim da autor biva ucenjen da se odrekne prava privatnosti ako želi zaštitu.

Još manje razumem prosleđivanje privatnih podataka onome ko krši prava i na koga se autor žali? To je potpuno nepotrebno i ne mogu ga drugačije razumeti neko jasan znak autoru da ako ne želi probleme, ne treba da prijavljuje da je oštećen.

Ponovo, da li će autor uopšte da kontaktira počinioca direktno, a pogotovo da li će mu dati svoje privatne podatke, to mora biti izbor autora, a nikako ne sme biti ucenjivan da na to mora da pristane ako želi zaštitu. Šta može gore da se dogodi nego da neko ko je tako beskrupulozan da krši tuđa autorska prava sazna privatne podatke onoga ko ja tuži zbog takvog ponašanja?

4 Comments

  1. BRANKKO

    Stice se zapravo utisak da je najbolje (najlakse?) ziveti u svetu (pirata?), gde je sve otvoreno i niko nije vlasik nicega. Ako ja nesto svima dam slobodno… i ako svi ostali to tako rade… niko nikome nece praviti probleme.

  2. toma

    @BRSNKKO
    Tako razmišlja neko ko ništa ne daje. Ko troši vreme i novac da bi nešto stvorio razmišlja kako da svoj rad zaštiti.

  3. BRANKKO

    @Toma
    Verovatno nisi upoznat sa npr GNU-om i filizofijom otvorenog koda.
    Paradoksalno zvuci da su takva pokret pokrenuli profesionalni programeri koji od toga zive. Da ljudi koji su postavili temelje savremenog racunarstva ne zele na tome da profitiraju vec da se zalazu za otvorenost i slobode. Ima i puno primera kako ljudi zaradjuju od takvih stvari, na indirektan nacin. I Svakako im se vise vraca za sve to sto daju besplatno i slobodno (Evo Google na primer).
    Verovatno se mogu naci slicni ako ne i bolji primeri i u drugim bransama.
    No jedno je filozofija i ideologija, a drugo su konkretna zakonska krsenja prave, medju kojima su i autorskih prava.

  4. sanja

    Branko, ne možete porediti Google i njegovu otvorenost (i besplatnost) sa autorskim delom kao što su galerije fotografija ili tekstovi. Google da naplaćuje mogao bi da se odmah zatvori.. sada možda i ne, ali kada je početo sa radom – sasvim sigurno. Dakle, vrlo je važno o kakvom je delu reč. Imamo mnoštvo skripti recimo koje programeri prave za blogove i sajtove, i koje se besplatno mogu preuzeti ali pored svake stoji PayPall opcija, dakle – za ljude dobre volje ako žele da uplate koji dolar.

    U Srbiji ne samo što se još na stepenu varvarstva kradu tudja autorska dela (kao da smo tek juče dobili internet pa ne znamo…) već Srbija nema još uvek PayPall, tj nije na listi zemlaja koje ga koriste, pa ni tako ne možemo da bar naplatimo ono što objavljujemo – te je po defaultu besplatno.

    Ono što sam u stvari htela da podelim, jesu potpuno drugačija iskustva sa Google-om i Facebookom od navedenih u tekstu gore. Možda sam imala sreće, a možda ne znam dobro engleski :) pa sam propustila te pretnje… ali kada sam Facebooku prijavila page koji je moj tekst o godišnjem horoskopu objavio ‘kao svoj’, oni su u roku od dan odgovorili i tu stranu izbrisali. Sećam se da se neka Lara javila.. ili Laura… tako nešto.

    A kada sam Google-u prijavila sajt koji je 27 mojih tekstova sa sve slikama (za koje sam tražila i dobila pisanu dozvolu autora da ih postavim uz svoje tekstove) objavili kod sebe, Google se nije javljao tri nedelje. U tom intervalu ja sam na jedevite jade uspela nekog seljaka da ubedim da to ne može tako, i tu su mi najviše pomogli
    http://www.kradimamu.com/lopovi/www_astro-profil_com-i91.sr.html. Ali kada se G javio, rekla sam da sam sama rešila problem, ali javili su se, bez pretnji i samo rekli da im sledeći put pošaljem faksom ili pismom prijavu jer će tada brže odreagovati nego mailom.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Popunite izraz tako da bude tačan: *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.