Svanuo je novi dan, okupan i osunčan. Posle toliko dana kišoliptanja, danas Srbija zaista izgleda čistija. To što su juče ceo dan neki kao čistili Srbiju se ne primećuje.
Kada sam čuo prve najave akcije Očistimo Srbiju, zvučalo mi je kao još jedan dobro smišljen slogan neke stranke koja se polako priprema za predstojeće izbore.
Jedno veliko generalno čišćenje Srbije od smeća, i to upravo političkog nam je postalo neophodno, s obzirom da smo već do grla u (autocenzurisano samo radi pristojnosti) kojim nas svakodnevno obasipaju. Da ne pomisli neko da ja pričam protiv vlasti, ja to onako generalno, mislim na sve političare.
Međutim prevario sam se. Ne u tome da je ta akcija poslužila kao stranačka politička promocija, nego sam se prevario u smeću. Oni su mislili na ono drugo, obično smeće.
Akcija čišćenja Srbije je u stvari bila akcija dokazivanja kako je lako napraviti budale od običnih, poštenih, radnih i, nažalost, lakovernih ljudi. Bio je to još jedan način da nam se demonstrira kako političari manipulišu ljudima i da uopšte ne prezaju od toga.
Srbija zaista ima veliki problem sa smećem, tim običnom, svakodnevnim otpacima koje osioni rasipaju kud stignu. To je problem koji mora da se reši. Ali, neće ga rešiti „samosvesni“ građani koji će, eto tako, povremeno da se okupe na nekoj divljoj deponiji i počiste je, srećni što time drugima daju primer.
Takve stvari se moraju rešavati sistmeski i moraju udarati u glavu upravo one koji to smeće i ostavljaju, a ovi što čiste tuđe đubre samo prave budale od sebe.
U ovoj državi je nažalost tako. Ko je pošten i ponaša se normalno taj uvek ispada budala. Ko krade, laže, vara, zagađuje, taj će da prođe dobro. Ovo sa smećem je odličan primer. Dakle, imamo neke tamo neimenovane koji zagađuju. Njih niko ne dira, ali zato država poziva one normalne, koji ne zagađuju, da čiste iza tih što zagađuju i to džabe, volonterski, u ime viših društvenih ciljeva.
Pa dobro ljudi zar ste vi toliko naivni? Zar stvarno mislite da će tih nekoliko kesa ili kamiona đubreta koje ste raščistili da reše problem? Ne očekujete valjda da će neko, kad vidi da drugi idu za njim i čiste da odjednom progleda „postane svestan“ i da će prestati da zagađuje? Pa ti što bacaju smeće će opet da ga bacaju i to na to isto mesto, koje ste očistili, pošto sad opet imaju gde da ga bacaju. I još će da vam se smeju.
Kakav vi to primer dajete silnoj deci koju ste „animirali“ u akciji čišćenja? Da treba da budu budale koje će da idu i čiste iza drugoga?
Treba da radite upravo suprotno. Decu treba da učite da ne bacaju smeće, a da, ako im slučajno ispadne, to smeće za sobom pokupe. Ako hoćete da deca steknu osećaj za čuvanje životne sredine, onda ih vodite vikendom na izlete, ali ih obavezno na kraju dana podsetite da počiste za sobom. Tako će stvarno steći dobru naviku.
Ovako, kako ste juče radili, ničemu ih dobrom nećete naučiti, nego naprotiv, pokazali ste onima koji đubre, da mogu da đubre i ubuduće, jer će uvek biti budala koje će za njima da čiste.
Umesto da trošite svoje vreme da čistite iz drugog, stavite prst na čelo i shvatite da je to posao države. Toj istoj državi vi dajete ne male pare od raznih taksi, poreza i doprinosa i imate svako pravo da od nje tražite da vam obezbedi čist životni prostor. Uvek ste nezadovoljni koliko vam para država uzima kroz dažbine a država vam uvek govori kako su joj te pare potrebne kako bi ih ulagala u rešavanje zajedničkih problema.
Tražite od države da uspostavi takav pravni sistem u kome je moguće onoga ko zagađuje otkriti i žestoko kazniti, a onda od tako naplaćenih sredstava finansirati da se smeće uklanja.Tražite od država da psotane odgovorna i da novac koji uzimapočne da troši da zaista rešava probleme kao što je smeće a ne da ga uglavnom poklanja kroz izmišljene poslove sa prenaduvanim cenama, raznim stranačkim prijateljima i tako stvara nove prekonoćne bogataše.
Ako baš imate dobre volje i radi ste da se aktivno bavite čišćenjem, onda fotoaparate u šake, pa snimite sva mesta gde se gomila otpad, a onda te fotografije podnesite državi i tražite da taj otpad reguliše.
Država je ta koja je obavezna da čisti đubre a ne vi. Vaša je obaveza da ne đubrite okolinu, a imate svako pravo da tražite da oni koji đubre budu sankcionisani.
Ne dozvoljavajte više da od vas prave budale kao što to rade na svakom koraku. Svaki put kada neko, ko radi protiv zakona i društva i prođe nekažnjeno, vi ispadate budale. Nije to samo stvar đubreta. Budale ste i ako redovno plaćate obaveze prema državi, a drugi ih ne plaćaju pa im na kraju država otpiše dugove. Budale ste ako radite pošteno, a drugi ispod žita i preko noći, malverzacijama i izigravanjem zakona namaknu velika bogatstva i prolaze nekažnjeno. Budala ste ako pokušavate da pokrenete sopstveni biznis, a neko drugi, preko veze kupi kakvo preduzeće a zatim rasproda imovinu i gomilu radnika ostavi bez posla. Budala ste ako štedite da biste mogli da uredite svoj stan ili dvorište, a neko drugi izmisli da treba asfaltirati ulicu kako bi kroz to asfaltiranje završio i svoje privatno dvorište.
Stvari u Srbiji danas stoje tako: ako poštujete zakon, vi ste po definiciji budala. Nemojte to više dozvoljavati, dignite glas i tražite da vas ne čine budalama, tražite da se poštuje zakon, a da država počne da radi.
I ne zaboravite – i za to što vas prave budalama, vi ste glasali.
Svaka cast na textu! O tome pokusavam da govorim svakom,al niko ne razume. Jednostavno nas pretvaraju u drustvo zombija,u kome ce moci da rade sta zele,a mi na sve to da zmirnemo na jedno oko i da se pravimo blesavi,da cutimo i trpimo. Dobro si sve rekao,cestitam na super textu,a dospeo si i na sajt vesti.rs …
U ja napisah isto ovo samo malo drugačije :) i ne dobih niti jedan komentar, niko nema ništa da kaže a čiiitali samo tako :)
I kao što rekoh metla koja bi očistila Srbiju i od ovog i od onog smeća još ne postoji, za tri dana će tamo gde su čistili sve biti isto.
Juče se uopšte nisam osetila prozvanom, radim u drugom pravcu…
Nemam ništa protiv da čisti kome se čisti. Sve što je juče očišćeno za neko vreme izgledaće isto kao i pre čišćenja, ako ne i gore. „Đubre“ mora temeljno da se očisti da bi imalo nekog dugoročnijeg efekta.
Slažem se sa tvojim pisanjem u nekom delu ne ulazeći u diskusiju oko politike, političara i vlasti iako svestan da to jedno bez drugog ne može.
Tačne su tvrdnje da će proći i da prolaze bez kazne oni koji se ponašaju neodgovorno, ali postoji jedan broj (sloj) ljudi koji iako svesni toga ne mogu da se ponašaju kao ovi prvi. To nije samo pitanje ko je glup a ko pametan, nego to je stav, princip, manir, nazovite kako hoćete… U ostalom kako bi razlikovali šta je dobro a šta zlo ako bi postojalo samo prvo ili samo drugo.
Ja moram omot od žvake da ubacim u korpu za otpatke ili ga nosim u džepu dok ne naiđem na korpu i ne mogu da ga bacim bilo gde jer bi se poistovetio sa onim drugim.
Kakav narod, takva vlast. Kakav nivo svesti i obrazovanja tako nam je sve.
Ja nisam učestvovao u akciji u svom mestu i nisam još ništa pisao na svom blogu o tome, a pisaću i ubaciti neke fotose. Pa moram da pohvalim svoje komšije, akcijaše, zaslužili su to bez obzira na sve.
Pre dve godine u Estoniji je pokrenut projekat Let’s Do It 2008 (video zapis ovde). U Sloveniji je 17. aprila ove godine 250.000 ljudi skupilo 60.000 m³, odnosno 10.000 tona smeća. Ovim akcijama prethodila je šestomesečna medijska kampanja.
Mi smo ponovo, međutim, dokazali da je Srbija lider u regionu i šire. Kod nas je ministar životne sredine, dr. Oliver Dulić, u utorak objavio da će u subotu očistiti Srbiju. Brže od toga bi samo Mrkonjić izgradio pivaru – radovi bi počeli u sedam ujutru, do pola deset bi svi polegali pijani.
Podržavam tvoj stav da udarničke akcije ne rešavaju problem. Deca o čuvanju životne sredine nešto čuju u školi, jednom ćemo valjda živeti u čistijoj zemlji. Do tada odraslu stoku srpsku da baca šta i gde god stigne može sprečiti samo rigorozan sistem kažnjavanja (ništa dok našeg čoveka ne opaučiš po džepu)…
..malo sam se zbunio oko onaga ko je pametan a ko je budala???
Moze to na sto nacina. U svakom slucaju, pametan sam sto me neko smatra budalom i nije mi krivo.
U životu nisam bacila smeće tamo gde mu nije mesto.
Od mene će moja deca naučiti da se tako ponašaju.
Ovakve akcije, ako i imaju pozitivnu nameru, teško da mogu da promene nešto, može samo pažljivo osmišljena ekološka politika i strog sistem kazni (eh a šta bi drugo). tek onda se u nekoj sledećoj generaciji može očekivati da postoji ponašanje u skladu s ekološkim normama. Svest, malo teže.
Posle svih ovih decenija koje su nam se desile, mislim da je djubre najmanji problem koji nam se desava. Pedja mislim da i u pravu kada si rekao da je ovo jos jedan od nacina na koji politicari manipulisu obicnim narodom. Ovako se problemi ne resavaju ovako se sticu jeftini politicki poeni. Problem je mnogo dublji, a ovde je samo zagrebana povrsina….
Nije tačno da će deca (a i odrasli) naučiti da su budale koje skupljaju za drugima ako se uključe u akciju kao što je ova. Kada čovek ode u prirodu i vidi tu gomilu đubreta ispred sebe to je mnogo drugačije nego da o tome sluša ili čita. Taj neposredan kontakt sa zagađenom životnom sredinom je najsnažniji impuls za eventualnu promenu stava i odnosa prema zagađivanju. Najbolji vid edukacije za svakog pojedinca je taj kontakt sa zagađenom sredinom. Kamo sreće da su svi stanovnici Srbije izašli taj dan na teren…
Akcija Očistimo Srbiju nije uspela u potpunosti baš zbog činjenice da je u nju bilo uključeno mnogo ljudi koji su razmišljali kao autor ovog teksta i većina komentatora. U subotu sam čistio jer taj impuls postoji u meni a ne jer
je neki političar čistio ili nije čistio. Na lokaciji na kojoj smo mi bili se predsednik opštine pojavio u odelu i sa kravatom, spreman za slikanje, ali to nije moja glupost već njegova sramota.
Ogranak estonskog pokreta Let’s Do It! o kome je Goran K. pričao je u osnivanju i u Srbiji. Ako postoji mogućnost da iko od vas promeni mišljenje i da nam se pridruži javite mi (nam) se na [email protected] i pridružite se grupi apolitičnih pojedinaca udruženih oko humane ideje. Cilj nam je da na proleće 2011. godine organizujemo akciju čišćenja u kojoj se niko neće pojaviti u odelu i kravati, gde niko neće odbiti da se zavuče u grmlje da bi pokupio otpad, gde će svaki čovek učestvovati jer želi a ne jer mora.
Stanislav
Ne bih rekao da su naši ljudi baš toliko glupi da ih neko mora odvesti na smetlište da bi im postalo jasno da ne treba svukud da bacaju đubre. Pogotovo ne bih rekao da je to potrebno nekome ko se sam, dobrovoljno, uključi u akciju čišćenja.
Takođe ne bih rekao da sam ja, i oni koji misle kao ja, na ikakav način mogao da osujetim tu akciju. Prvo, uopšte nisam ni na kakav način učestvovao u akciji, a sa svojim mišljenjem sam se javio tek kada je akcija završena.
Impuls da počistimo đubre u prirodi je normalan, svakome od nas se to, valjda, desilo.
Stvar je što treba staviti prst na čelo i umesto čišćenja za drugim, dobro razmisliti kome dati vlastu u ruke i od njega zatim tražiti da obezbedi da sve bude čisto kako dolikuje o trošku države i onih koji bacaju đubre.
Ako baš volite da čistite, ja ti mogu dostaviti spisak mesta oko Užica gde možete imati posla oho-ho.
Eto baš pre neki dan, dok smo planinarili, seljaci nam sručiše traktorsku prikolicu punu đubreta na glave. Ne znam, zašto ali ja uošte nisam dobio poriv da čistim za njima. Ako vi taj poriv imate, pokazaću vam mesto.
U startu da se izvinim na malo dužem komentaru.
Primećujem prilično naoštren, da ne kažem neprijateljski ton u odgovoru. Ako sam u nekom trenutku zazvučao negativno ili napadački izvinjavam se, zaista mi to nije bila namera. Takođe se izvinjavam ako me je utisak prevario. Ovde nastupam isključivo kao neko ko ceni dijalog i razmenu mišljenja.
Nisam rekao da su ljudi glupi i da bi ih zato trebalo odvesti na smetilište. Rekao sam da je čest slučaj da se pojedincu promeni rezon kada se nađe, da tako kažem, oči u oči sa gomilom otpada tamo gde ta gomila ne bi trebalo da postoji, kako na naseljenom, tako i na nenaseljenom prostoru. U pravu si (nadam se da je okej da pređemo na ti poštujući blogerski bonton, a i nekako se osećam blisko sa tobom jer delimo način razmišljanja) kada kažeš da „suočavanje sa otpadom“ nije potrebno nekome ko se dobrovoljno uključi u ovakvu akciju, ali postoji gomila ljudi koja je nagovorena da se pridruži volonterima i takvima je potrebna promena svesti baš da bi prestali da budu ti koji zagađuju. Tvrdim da je takva unutrađnja promena u pojedincu moguća jer sam više puta prisustvovao takvoj transformaciji, često je i sam inicirao kod svojih prijatelja.
Nisam rekao da si ti osujetio akciju čišćenja, već ljudi koji su se taj dan pojavili ali bez namere da urade bilo šta. Poštenije bi bilo da su ostali kod kuće kao što si ti uradio. To je skroz okej i legitimno.
Ne bih mogao više da se složim sa tobom kada kažeš da je poenta staviti prst na čelo i razmisliti kome se daje vlast. Da, to je konačan cilj. Ali pre toga mora postojati dovoljan broj ljudi koji razmišlja o ovim problemima. To svakako nisu ti seljaci koji su istresli prikolicu đubreta. I nije poenta čistiti za njima nego sa njima. Da i oni stave prst na čelo. Osnovni cilj ove akcije nije bio da se očisti đubre nego da se očisti nemar u ljudskim glavama, a koji je bolji način nego da mi koji imamo svest o tome naučimo one koji ne razmišljaju tako što ćemo svi zajedno da uradimo nešto korisno? Ipak, odnos prema životnoj sredini bi trebalo da ima svaki pojedninac a ne samo organ vlasti.
Ne volim da čistim, ali još manje volim zagađenu životnu sredinu. Bilo bi zaista super ako bi stvarno mogao da mi pošalješ mapu divljih deponija u nekom obliku, npr kao .kml fajl, spisak koordinata, ArcGIS ili Geomedia format. Jedan od koraka koji prethodi akciji čišćenja je i mapiranje otpada. Ako si rad, možeš se uključiti u akciju i kao maper ili lokalni koordinator za mapiranje. Jedan od ciljeva na koje smo trenutno fokusirani je i formiranje mreže lokalnih timova. Bilo bi sjajno da nam se pridružiš.
Još jednom ponavljam, ne interesuje me politika, jeftini politički problemi i slične stvari iako moram da se složim da ima i toga. Akcija Očistimo Srbiju je zbog jeftinog politikanstva i prošla tako kako je prošla. Let’s Do It! pokret je iznad toga. Nama je poenta da nateramo ljude da stave prst na čelo, kako ti kažeš, pa da razmišljaju i kome će da daju vlast, ali i da li će sutra da istresu još koju prikolicu đubreta nekome na glavu.
Reagovao sam zbog „Akcija Očistimo Srbiju nije uspela u potpunosti baš zbog činjenice da je u nju bilo uključeno mnogo ljudi koji su razmišljali kao autor ovog teksta i većina komentatora.“. Tu nisu pomenuti oni koji su se kao odazvali na akciju ali su je minirali. Niti sebe niti komentatore ovog mog članka ne vidim u takvoj skupini minirača.
I dalje tvrdim da ovakve akcije ne mogu da pokrenu ništa. Čak i taj ko je nagovoren da se uključi te tako dobije priliku da vidi sve to đubre neće ništa promeniti, jer da taj prvi đubre on bi i znao da ono postoji. Oni koji đubre prave ostaju po strani i ne snose nikakve posledice.
Jedini način da se nešto promeni to je da se nateraju baš ti što đubre da počiste što su zađubrili i još da dobiju žestoku globu u vrlo merljivom obliku – novčanom. Drugo ne pomaže.
Recimo, za ovaj pomenuti slučaj kada su seljaci na nas prosuli prikolicu đubreta moglo bi lako da se utvrdi ko je to uradio, jer postoje samo dve kuće iz kojih je to đubre moglo da bude. Samo bi trebalo da neko HOĆE da to istraži.
Veliki broj divljih deponija se nalazi blizu naseobina, što seoskih, što vikendaških, i potpuno je jasno odakle to đubre potiče. Vlast samo treba da uradi svoj posao i natera ih da počiste i da ih novčano kažnjava. Ljude koji đubre mogu da pogode samo dve stvari: da moraju da rade i da moraju da plate.
Igranje na kartu svesti ne pomaže, jer ti ljudi da su sposobni da budu svesni, bili bi. Pošto nisu, na njih deluje samo prisila i kažnjavanje, a ponašaće se svesno samo dok su na to prisiljeni i preti im se kažnjavanjem.
Naivno je očekivati da bude drugačije.
Evo kakvi su rezultati akcija ćišćenja divljih deponija:
Citat:
A kad su sada, nakon smeštaja u etnodomaćinstvu „Terzića avlija”, obišli prostore koje su prošle godine očistili, dočekala ih je porazna slika. Nesavesni meštani Zlakuse opet su, na istim mestima, odlagali otpad i nove divlje deponije napravili.
– Razočarani smo, smeće se baca i na očišćena mesta iako smo mi, uredivši ih prošlog leta, stavili table sa upozorenjem da se to ne čini. Apelujemo na meštane da promene te loše navike, ako već neće da nam se pridruže u čišćenju i ne poštuju rad mladih volontera koji su izdaleka došli da im urede selo, neka bar ne bacaju na očišćeno – kaže za naš list mlada užička srednjoškolka Milica Lazović, kamp-lider ove manifestacije.
http://www.politika.rs/rubrike/Srbija/Volonteri-iz-sveta-ciste-mestani-prljaju.lt.html
Znači, ja budala :)
Očistio sam terasu na zgradi i ulicu i parking ispred zgrade. A zgrada ima osam spratova, mada mi se niko nije priključio. Tako se deluje ličnim primerom, a ne kao oni što se skrivaju po terasama i bacaju pikavce preko ograde.
Biće mi drago ako primetim da je neko očistio ono silno razbijeno staklo kroz tunele ka Turici (maturanti, navijači…), jer se uskoro očekuje biciklijada (na TV videh da je bila akcija čišćenja tamo).
Zdravo, Peđa i društvo. Posle godinu dana sam pročitao ovaj tekst i komentare. Kao da je bilo pre deset godina!
@radnik Let’s Do It! Srbija tim je čistio zeleni pojas u stambenom naselju i samo jedan čovek i njegova ćerkica su nam se pridružili! Za tih pet časova koliko su im dvorište čistili stranci, ljudi koji u tom naselju ne žive, stanari se nisu pojavili na prozorima, niko nije ušao ili izašao iz zgrade! Nisam mogao da verujem!!! A očistili smo bogaoca!
Jbg, i sistemska rešenja i promena u glavama su još uvek daleko ali im se približavamo…
Stanislave, milim da samo zavaravaš sam sebe. Kako ti nije jasno da ništa tako nećeš postići? Jedini lek je da se opauči po glavi, džepu, imovini ili građanskoj slobodi onoga ko baca đubre gde ne treba.
Akcija očistimo Srbiju nije smišljena da samo od gradjana napravi „budale“, kako je rečeno u tekstu, već i da pritom neko lepo zaradi!!! Naime, za akciju očistimo Srbiju je napravljeno 2.000.000 vreća za smeće, 500.000 rukavica i 500.000 majica sa natpisom očistimo Srbiju. Ne znam da li je za nabavku pomenutog i štampu majica raspisivan tender ili je kupovina svrstana u male nabavke, u svakom slučaju vrednost je oko 3.000.000 eura. Ja to sigurno nisam isporučio, a nisam bio ni u mogućnosti da isporučim.
Ipak bi dobar teo tih troškova bio napravljen u svakom slučaju. Nisu oni glavni problem, nego što cela akcija nije imala nikakav rezultat osim političke poene za Dulića.