Sred bela dana, pet popodne, glavna ulica, Glavnog grada. Razularena gomila huligana obučenih u crno i sa crnim maramama preko lica opkolila je gradski autobus i viče „Ubij, zapali, udri…“. Prskaju stakla, baklje lete ka autobusu i jedna upada kroz razbijeni prozor. Šesnaestogodišnja devojčica koju je baklja pogodila počinje da vrišti, što od užasa od situacije u kojoj se našla, što od bola koji izaziva vreli žar…
Užas joj tek sleduje, kada joj budu rekli da će celog života ostati unakažena, da će se stideti sama sebe i kriti od pogleda i da nikada neće moći da bude slobodna kao ostali – ako njeni roditelji nisu dovoljno bogati da plate rekonstrukciju kože, ukoliko je ona uopšte moguća.
Dokle više?
Sve je to posledica „pravde za Uroša“ o kojoj ovih dana čujemo preko medija. Beskrupulozni advokati montiraju laži i izmišljotine ne bi li oslobodili svog branjenika, koji se sadistički iživljavao nad bespomoćnim policajcem, ili mu makar ublažili kaznu. Ako može mogo bi i da ne ide u zatvor, nego sam0 da dobije uslovnu, jer, eto, nije on znao da je to policijac, a to je vrlo važno, policajcu ne smeš da trpaš baklju u usta, a nekom drugom smeš. I nije hteo da ga ubije, samo je hteo da ga unakazi.
Umesto da manijaci budu kažnjavani brzo, oštro, beskompromisno i drakonski, njima se podilazi. U ovoj zemlji je moguće isposlovati „pravdu“ za svakoga, samo treba imati ili dobre veze ili dovoljan broj ljudi da dignu dreku.
Nama treba ozbiljna revizija zakona. Treba napraviti jasnu podelu između ozbiljnih nedela i prekršaja, pa za prekršaje napraviti gradaciju odgovarajućih kazni, a za ozbiljna nedela uvesti samo nekoliko – drakonskih: seći prste, ruke i druge udove, glavu, jezik, kopati oči – zavisno koliko je ko zver.
Kome treba da se cenjka da li je potrebno oštrije kažnjavati silovanje, mučenje, masakriranje, ubistvo, huliganstvo, čedomorstvo, trgovinu drogom ili ljudima, vožnju u pijanom stanju i slične bezočne zločine? Sve to treba rešavati na isti način i po kratkom postupku- ako nisi kriv, nisi, a ako jesi onda treba kažnjavati drakonski, strašno, tako da se svakome koža naježi, bez olakšavajućih okolnosti, i bez mogućnosti pomilovanja.
Treba zabataliti civilizaciju, socijalizaciju, ljudska prava i druge gluposti. To je za ljude, a ovo nisu ljudi, za njih ne mogu da važe ljudski zakoni.
Ako se ovako nastavi, moraćemo sami da uzmemo zakon u svoje ruke, kao što se i sada već dešava. Ako država ne može da nas zaštiti kud ćemo nego da se sami štitimo, pa makar i sami radili protiv zakona.
Zgražavate li se i vi, koji ste glasali? Ovo ste vi izglasali.
Ukratko, cela stvar se svodi na to da su deci potrebni autoriteti koje će želeti da oponašaju, a ako im mi kao roditelji ne budemo ti autoriteti oni će ih naći na ulici ili već negde drugde.
Da, samo što je sve teže biti autoritet u ovakvom društvu.
Svako obrazloženje ovakvog „huliganskog“ ponašanja je lišeno realnosti i ozbiljne analize ukoliko ignoriše žalosnu ekonomsku i socijalnu situaciju koja pritiska mladog čoveka. Zar mislite da ti (sramnog li naziva) „huligani“ ne uviđaju da im je zemlja okupirana od strane multinacionalnih kompanija, da ova vlast stoji na tuđim nogama i da živi isključivo od grabeži plodova rada prethodnih generacija kao i kredita koje će vraćati generacija ovih „huligana“. Zar podceniti tu mladost misleći da ne razume ambijent podvala u kome tavori, afera, manipulacije, medijske cenzure, uvoženja raznih trendova i vrednosti stranih ovdašnjoj kulturi i tradiciji sračunatih na destrukciju i dalja razaranja. Ti „ponosni paraderi“ su samo povod za izliv nezadovoljstva a uzroci su u opštem stanju koje produkuje bezperspektivnost i beznađe.
Ne može se huliganstvo opravdavati političkom potrebom. Huliganstvo je samo obično nasilje izraženo bez ikakvog valjanog razloga.
Daleko bilo da huligani to što čine, čine sa namerom da pokrenu promene u društvu. Nezadovoljni sigurno jesu, ali ne zbog toga što vi navodite.
Ja sam uveren da većina njih čak i nije mentalno u stanju da razume ikakve druge društvene procese osim pijančenja, batina i nasilja svake druge vrste. Ne treba čak ni mnogo vremena provesti sa njima da se vidi da su to očigledno ograničene osobe koje jedva da mogu da sastave i prostoproširenu rečenicu.
Daleko bilo da su oni pokretačka snaga promena. Za promene o kojima vi pričate je potrebno mnogo više intelekta i, između ostalog, odgovornog delovanja, nego što huligani mogu da pruže.
U svakom društvu, pa i iščašenom kao što je ovo naše, postoje granice. Huligani nisu samo ispod granice, nego su na samom dnu. Za njih ne može da postoji opravdanje jer je njihova nedela prosto nemoguće opravdati.
Ratko,
između huligana i toga protiv čega verujete da imaju razloga se bore možete slobodno staviti znak jednakosti. Rade suštinski istu stvar, samo na različite načine.
A bez/perspektivnost i bez/nađe nikada nisu uzrokovani nikakvim opštim stanjem.. već ličnim, unutrašnjim.. pa se mnogo takvih ličnih ispolji kao opšte. I danas imate ogroman broj ljudi koji žive pod tim istim opštim uslovima, pa ipak nisu huligani. Unutar sebe neguju i razvijaju nešto drugo, i spoljna situacija im ne može baš ništa. :)
Svaki čovek živi onako kako želi.
A uvek je najlakše izgovarati se na nekog drugog.
Ja stvarno verujem da je prinudnim metodama i merama nemoguće napraviti slobodnog čoveka, kao što verujem da mladi ljudi nisu skloni da prihvataju jednostavne kriterijume vrednosti i poglede na svet starijih. Ako bi nove generacije bile kao prazne krigle koje ćemo mi stariji nalivati pićem shodno svojim ukusima, onda bi ona bila potpuno bezvredna.
Pojava revolta, čak i huliganstva, zapravo je revolt protiv postojećeg stanja, protiv dvostrukog morala, protiv socijalne nepravde, nedostupnog obrazovanja, lečenja, posla, stanja beznađa… i pokušaj privlačenja pažnje na vlastito postojanje. Tako je bilo uvek. Istina, revolt se ponekad eksponira na suptilniji način, ali ovom podneblju i naravi nije baš najbolje išlo za rukom „kićenje cvećem“, „pasivna rezistencija“ i sl.
Temu bi mogli razmatrati i sa pozicija uzora mladoj generaciji, zaboravljenosti nove generacije pod teretom društvenih teškoća, dok se na drugoj strani afirmišu vrednosti koje nisu u saglasnosti sa već oblikovanim vrednostima društva. Nemoguće je za jedno nasilje, inspirisano spolja, imati jedne aršine a drugo sasvim druge. Zar neki bagerista Džo, Maki, palikuće, batinaši Milanovića i sl. nisu predstavljeni nacionalnim junacima do mitskih veličina.
http://www.youtube.com/watch?v=pCzGi7jMMEg
http://www.youtube.com/watch?v=1b1890C1MlI