Izbornik Zatvoriti

Na Starom gradu

Huka vetra kroz razrušene zidine
stapa se sa žuborom Đetinje
podsećajući na prošla vremena.

Tek poneki topot kamena pod nogom
budi duh spokoja
i zaboravljene prošlosti.

Laganim korakom hodim prazninom
između jave i sna, i,
pomalo naslućujem da prolazim
granice od nekad ka sad i onome
što će tek biti.

Tok misli ne uspeva da prati
nejasan tok vremena.
Sve je prolazno
i od svega ostane samo razrušen kamen
kao spomen i opomena. […]
[ ... vidi ceo članak ... ]

Pogledaj sad u Mesec

Pogledaj sad u Mesec
i pomisli na to da
ga i ja gledam.
Mi smo daleko
jedno od drugog;
on je još dalji,
a čini nas
tako blizu jedno drugom.

Pogledaj sad u Mesec
i pomisli na to da
ga i ja gledam.
U njemu vidim tvoj osmeh,
iskru u oku i
tanani dodir duše,
meke kao paučina.

Pogledaj sad u Mesec
i pomisli na to da
ga i ja gledam.
Pogledaj u to ogledalo tuge
u mom srcu i znaj
da je to
jer si ti daleko.

Pogledaj sad u Mesec
i pomisli na to da
ga i ja gledam. […]
[ ... vidi ceo članak ... ]

Kako znati prijatelja odabrati?

Po osmehu? Il’ odelu?
Da l’ po piću ili jelu?
Onog što ti misli gladi?
Iz nevolje što te vadi?

Kako znati prijatelja odabrati?

Što te pozna kad mu treba?
Korist u te uvek vreba?
Kom poreklo tvoje j’ bitno?
Što ti uvek traži sitno?

Kako znati prijatelja odabrati?

Po obrazu? Po umenju?
Po imenu i čuvenju?
Prema tuđem uverenju?
Il’ slobodnom svome htenju?

Kako znati prijatelja odabrati? […]
[ ... vidi ceo članak ... ]

Onoj pravoj

Ti si moja pesma.
Svaki njen stih,
zarez
i pauza
u stvari si ti.

Svaki tvoj pokret je bura osećanja,
svaki tvoj dodir bunilo pesnika
i svaki tvoj pogled vrhunac zanosa.

Ti si moja pesma,
koja se nastavlja
svakim našim susretom.

Tužna je i kad kiptim od zadovoljstva
setna i kada sam najsrećniji,
nedovršena i kad se rastadosmo.

Ti si moja pesma
i ja od nje ne odustajem.
Nikada.
 […]
[ ... vidi ceo članak ... ]